Komentar tjedna

Ljubo R. Weiss: Pelinkovac umjesto vina – slučaj Kufner

Naši ljudi bi rekli “odmah u glavu“, a stari Latini „in medias res:“ da li je Damiru Kufneru, vinogradaru, stalo do istine ili do – 35 000 kuna kao naknade za duševne boli!? Da sam tužibaba, a nisam, sada bih već imao podosta elemenata za protutužbu jer nakon zamalo 40 godina pisanja i objavljivanja moram se baviti slučajem koji je iscrpljivanje, slučajem koji većina javnosti sasvim dobro razumije, javnosti ozlojeđene socijalno-ekonomskim položajem ljudi koji umjesto dobrog vina sve češće piju – gorki pelinkovac!

Vinarija

„Stidim se….“

Ipak, ostala mi je u sjećanju s konferencije za medije 14. siječnja 2013. rečenica koju je pored ostalih, argumentiranih i čvrstih, izgovorio Davor Vukmirić (1960.), savjetnik gospodina Karla (Drage) Schmidta (1964.), i hrvatski branitelj:

„Stidim se što smo kao sredina učinili jednom poduzetniku, predstavljajući se kao nesposobni prihvatiti uložena sredstva, nanijevši štetu gradu Slatini, Hrvatskoj i Hrvatima!“

Da, i sam se pitam, kao i u prvoj kolumni, tko će nakon ovakvih sudskih trakavica, nakon nasrtanja na kolumnistu koji najmanje četiri godine piše i objavljuje u svom zavičaju, nakon povratka iz tuđine, tko će suočen sa sporošću hrvatskog pravosuđa, uložiti blizu milijun eura u vinogradarstvo, ili bilo koju drugi granu gospodarske djelatnosti, nesiguran u sudbinu investicije!?? Posebna je pak priča tko je i zašto otvarao vrata stranom kapitalu, posebno bankama i neproizvodnim investicijama, zašto nas iza svakog ugla u Virovitici čeka neka filijala stranog trgovačkog lanca a izostaju bitna ulaganja u proizvodnju u županiji kojoj je Bog podario i plodnu zemlju, brežuljke pogodne za uzgoj vinove loze, šume, vodu, plodnu ravnicu, ljude koji žele živjeti od svog rada…

Danas u svijetu čak i nije problem nešto proizvesti, problem je proizvesti kvalitetu, stvoriti brend, prodati nešto… Pitaju me čak zlobni jezici zašto sam stao iza krupnog kapitala, nije li iz mene progovorio duh mog djeda,. poduzetnika i buržuja, pitaju me čak koliko sam novaca dobio za svoj angažman? Ovim zadnjim znatiželjnicima odgovaram: cijena moje kolumne ovakvih vrsta je minimum 100 000 eura, (sto tisuća eura) i tko ih nema, ne treba mi ni nositi materijale iz kojih je vidljivo, primjerice ovo:

Revizijom je utvrđeno da u vrijeme kada je tandem Kufner – Lukačević vodio tvrtku, nedostaje:

  • 47.500 butelja ili bar milijun kuna,
  • 29.000 boca od litre ili bar 600.000 kuna
  • 4.900 boca od 5 litara ili bar 300.000 kuna
  • Ili 100.000 litara vina!
  • Također, nedostaje inox bačava zapremine 22.000 litara, drvenih barrigue bačava, laboratorij, traktor, dokumentacija…
  • Utrošeno je 46.000 l plavog dizela (dopuštena količina je 20 puta manja).
  • Avansno dizanje gotovine, nevjerojatne količine novca za putne naloge, lažirane bilance, narušeni odnosi sa velikim trgovačkim lancima…
  • Po njihovu nalogu Računovodstveno-financijski servis je radio fiktivne fakture u korist OPG Kufner za strojnu obradu zemljišta (iako su strojevi bili u vlasništvu Cavallino vinarije) i za fizički rad (iako su poslove radili zaposlenici vinarije). Ukupan iznos tih faktura je oko 730.000 kuna.

Model kako nasamariti poduzetnika je zapravo jednostavan: novac koji je Karl Schmidt doznačivao, Kufner je, sumnja se opravdano, ulagao u svoju vinariju podignutu na državnom zemljištu! Narodski bi rekli, pola šarcu, pola sebi daje, a za partnera Schmidta što ostane! Vodi se čak pet sudskih procesa s tim u vezi i ne naziru se presude, što je znak da hrvatsko pravosuđe ili je preopterećeno, ili je nestručno, ili nedostaje kuraže sudaca da popu kažu pop, a bobu bob…??

Nema cjenkanja!

I sada, kada su na konferenciji za tisak od strane savjetnika Karla Schmidta gosp. Damira Vukmirića iskazane nove, delikatne ocjene o umalo propasti jedne investicije, umjesto da na njih jasno i glasno odgovori Damir Kufner, zajedno s odvjetnikom udari po onome tko je pisao o njegovim marifetlucima – mojoj personi, novinaru i publicisti. O Cavalllinu pisalo je najmanje desetak medija u Hrvatskoj, zanimljivo, Kufner nije tužio nijedan od njih, nego krenuo u pohod na kasu moje persone, čak cjenkajući se. Naime, ovo što ću sada ovdje napisati nisam rekao ni na sudu:

Nakon prvog ročišta prišao mi je zastupnik odvjetnika Jurline ispred suda i polutiho predložio: „Nudim vam nagodbu gospodine Weiss, ne treba 35 000 naknade za duševne boli, dovoljno je 25 000 kuna. I ne zaboravite koliko će vas koštati svaki moj dolazak na Općinski sud u Viroviticu!?“

Svašta sam u životu prošao i doživio, bio sam dio austrijskog gospodarskog sustava, imao raznih okršaja, ne ni tako bezazlenih, ali ovakav opaki pristup izazvao je i izaziva u meni revolt i gnušanje! Nemam namjeru ovdje objašnjavati što je novinarstvo, što je kolumna, a što članak, što znači steći dvije diplome u vrijeme kada se ispiti na fakultetima nisu mogli kupiti, 40 godina pisati i potpisivati tekstove, četiri godine biti izložen javnosti svojim angažiranim tekstovima u vezi mog zavičaja, ali i šire, u dobroj namjeri. Prije nego bih tužio Ljubu R. Weissa ja bih, primjerice, pogledao bar desetak kolumni i članaka iz zadnje četiri godine ovog autora, jer samo desetak njih je dovoljno da se shvati koliko je ipak u njima dalekovidnosti, znanja pa i osobne kuraže. Neki objavljeni tekstovi su i analize najkompliciranijeg međunarodnog spora – onog između Izraela i arapskih, i drugih, zemalja na Bliskom i Srednjem istoku.

Tko je Karl Schmidt?

Karl

Upravo to pisanje i objavljivanje „krivac“ je da smo došli u kontakt Karl Schmidt i moja persona. Naime, cjelokupna biografija Karla Schmidta je fascinantna, od osobne do poslovne, i ono što je vjerojatno pobudilo u meni određene dodatne sentimente je detalj o kojem do sada također nisam pisao: naime, Karl Schmidt je s nepunih 16 godina preživio tešku prometnu nesreću u Njemačkoj, nakon toga završio fakultet. oženio se, ima četvero djece i vezan je za – invalidska kolica, ali i za rodni Osijek i Hrvatsku.

Njegov životni kredo je sažet u ovih nekoliko rečenica: „Hrvati trebaju lidera, jer nismo još došli u takvo stanje da smo demokrati, zapravo trebamo vođu. A nemamo ga. Vođa mora reći: Ako imam jedan kruh, ja ću ga podijeliti s vama!“ I dalje: „Svaka djelatnost nosi etičke i moralne vrijednosti koje mora prihvatiti čovjek koji se odluči za tu djelatnost“! Oko potrebe za vođom, razumjet ćete me, dvojim, jer mnogi od njih započnu kao djelitelji kruha, a završe kao autokrati, kojima je u prvom planu „Maus und Braus“, zapravo, privilegije, slava, čast, medijska pozornost! Međutim, da nam treba, i to hitno u Hrvatskoj, i šire, socijalna osjetljivost i moralna obnova, nesporno je i u tom pogledu dijelim stavove Karla Schmidta.

Kažu mi, sve je to goli poslovni interes poduzetnika. Ne tvrdim da je sav kapital ušao u Hrvatsku od 1991. zbog ljubavi prema Hrvatskoj i hrvatskom narodu, ali kapital po svojoj logici odlazi u one sredine gdje može biti oplođen, na dobrobit te sredine i samog poduzetnika. Jer, dok je on ulagao kapital stečen i na stranim tržištima i u drugim djelatnostima( zastupanje svjetski poznate firme Bauerfeind, firme koja nudi medicinsku opremu,posebno ortopedska pomagala, osnovane u Njemačkoj, zastupanje pete vinarske firme u svijetu, španjolskog Freixeneta,) istovremeno su neki veliki domoljubi izvlačili novac i od svojih zarada i zarada svoje žene (ccccccc!!!!) kupovali stan na najelitnijoj lokaciji u Londonu (slučaj direktora Petrokemije). Karl Schmidt ulagao je s punim povjerenjem, i ako bih išta prigovorio gospodinu Schmidtu, prigovorio bi mu što nije od prvog dana strogo kontrolirao postupke i poslovanje svojih slatinsko-lukavačkih partnera.

Korupcija kao hrvatska rak rana

Tiskovna

Da se ne bi krivo razumjeli – ima i među nama novinara koji su sasvim nova novinarska škola i dio svjetonazora i političke klime koja danas dominira u Hrvatskoj – sve je roba, sve se da kupiti pa i novinare, pa i suce, doktore, političare. Ne samo kupiti nego i jeftino potkupiti! Ne morate se s tim složiti,., ali to je dio tuđmanizma, dio kerumovštine i sanaderovštine, opaka bolest koja razara zdravo tkivo ove zemlje i društva, fenomen korupcije, bez krzmanja pišem, mogao bi Hrvatsku koštati samo njene opstojnosti. Jer, ako se išta ne smije dogoditi, onda je to glas koji pomalo kruži Evropom i svijetom, da smo kradljiva i lažljiva vrsta ljudi i primjereno tomu, takva nam je i država.

Čvrsto vjerujem da nije tako, da postoji pravo i pravda i izlazak iz krize mogu potaći ne stopostotni čistunci i pozitivci , jer takvih ima uglavnom u romanima, filmovima i TV sapunicama, već stručni ljudi s vizijama, poduzetnici kojima je do osobna dobra, ali i dobra ljudi okoline u koju investiraju.

Čvrsto vjerujem da nakon nastavka investicije Karla Schmidta nećemo piti gorki pelinkovac nego kvalitetno vino po kojem je Slavonija sa Kutjevom, Baranja s Erdutom i drugim vinorodnim područjima Hrvatske (Istra, Pelješac..) već poznata u svijetu.

Živjeli!

(21. 01.2013.)
Ljubo R. Weiss

Reagiranje odvjetnika na tekst Ljube R. Weissa

Radi zašite moga imena interesa moje stranke DAMIRA KUFNERA ,konstantnog objavljivanja tekstova koji se osvrću i komentiraju nepravomoćne sudske postupke, a poglavito neistinitih i ničim dokazanih navoda LJUBE R. WEISSA, a jednako tako i neprofesionalnog i neetičkog ponašanja vašeg portala, pozivam vas da prestanete objavljivati ovakve tekstove.

Ukoliko nastavite objavljivati tekstove koji komentiraju nepravomoćne sudske postupke,u kojima se između ostalog iznose neistinite i ničim dokazane objede,bit ću prisiljen poduzeti sve pravne korake kako bih zaštitio svoje ime i ime svoje stranke DAMIRA KUFNERA.

Virovitica.info je neovisni internet portal koji svakodnevno donosi svježe informacije iz Virovitice i Virovitičko-podravske županije

S Vama online od 21. travnja 2003. godine

Copyright © 2017 Virovitica.info

To Top