Skupe dokumentaciju, pribave dokumente iz zemalja iz kojih su otišli, pošalju u nadležni ured u Osijek ili Zagreb i tada se dogodi – muk. I tako tri godine, upozoravaju mještani koji gube strpljenje.

Gotovo nevjerojatna priča stiže iz Voćina, gdje općina i mještani pune tri godine pokušavaju nagovoriti državne službe da – provedu zakon.

Načelnik Predrag Filić ogorčen je na nadležne Urede za obnovu i stambeno zbrinjavanje u Osijeku i Zagrebu koji godinama, kaže, nisu u stanju kompletirati dokumentaciju o darovanju državnog zemljišta za oko 150 obitelji. Ne riješe li uskoro problem, ističe Filić, morat će podnijeti tužbu.

Promjena Zakona

O čemu je riječ? Voćin je prije desetak godina bio pilot-projekt Vlade vezan uz stambeno zbrinjavanje u okviru Zakona o područjima od posebne državne skrbi. Starosjedioci, ali i doseljenici s Kosova, Bosne i Hercegovine i drugih zemalja mogli su, ovisno o potrebi i uvjetima, kupiti ili dobiti na korištenje državno zemljište, kuću ili stan te građevinski materijal za njihovu gradnju. Dio mještana kupio je zemljište ili postojeću nekretninu.Onima koji nisu imali novca za kupnju država je izašla ususret i ustupila na korištenje državno zemljište. Kasnije im je zakonski omogućila da uz određene uvjete zemljište dobiju na dar. U voćinskom slučaju to se pokazalo ozbiljnim problemom, o kojem svjedoči slučaj mještanina Joze Jakovića.

– Krajem kolovoza 2001. godine dobili smo od države suglasnost za stambeno zbrinjavanje. Dobili smo zemljište i građevinski materijal u vrijednosti od oko stotinu tisuća kuna – sjeća se Jozo.

Na zemljištu koje mu je ustupila država bila je kuća stradala u požaru. Srušio ju je i uz pomoć rodbine, susjeda i prijatelja, za tri mjeseca sagradio novu. Uložio je dodatnih 200.000 kuna da gole zidove pretvori u ugodan dom za svoju obitelj. No kada je poželio zakonsko pravo na zemljište, a samim tim i na obiteljsku kuću koju je mukom na njemu sagradio, dobiti „na papiru“, počele su njegove muke.

– Traže svašta. Izvadili smo uvjerenja, preslike, potvrde, za sve članove obitelji, a onda se promijeni naziv ureda ili ministarstva. Nadležni su bili u Osijeku, Pakracu, Slatini, Virovitici. Izgubite godine dok skupite sve papire, a onda neke ponovno vadite jer su stariji od šest mjeseci. Godinama smo na početku – ocjenjuje Jozo, danas stranac u vlastitoj kući.

Skupe dokumentaciju, pribave dokumente iz zemalja iz kojih su otišli, pošalju unadležni ured u Osijek ili Zagreb i tada se dogodi – muk. I tako tri godine, upozoravaju mještani koji gube strpljenje.

Dio dokumenata izgubili?

–  Zovemo ih, tražimo da dođu, pomognu ljudima. Ili se nitko ne javlja ili nam kažu da nemaju dovoljno ljudi da izađu na teren i kompletiraju svaki pojedini slučaj. Čak su nam u jednom razgovoru priznali da su dio dokumentacije zagubili tijekom preseljenja iz jednog nadležnog ureda u drugi. Tko će ljudima nadoknaditi vrijeme i što vrijedi imati zakon na svojoj strani kada se on ne provodi? – pita načelnik Filić. (Marija Lovrenc / Večernji list)