BalonPirandelovski isprepletene paralelne realnosti ove predstave propituju iscjeljujuću snagu glumački razigranoga storytellinga. Neka od najvećih imena hrvatskoga glumišta nastavljaju u Balonu već poznatu exitovsku tradiciju bravuroznoga glumačkog teatra u kojem do izražaja dolazi moć glumačke transformacije. Balon je predstava o Glumcu – o iluziji koju on stvara i kojom putuje sve dok se ne susretne sa samim sobom, predstava o Glumčevu identitetu, o tome za koga i zašto on uopće igra svoju igru.

Čini li posve određeni balon posve određenim balonom dah osobe koja ga je napuhala? Čini mi se da je srž ove predstave upravo taj dah. Dah kao jedno od osnovnih sredstava glumačkoga izraza. Dah kao reprezent Glume i kao reprezent Života. Pirandelovski isprepletene paralelne realnosti ove predstave propituju moć glumački razigranoga storytellinga. Je li priča o Šeherezadi samo lijepo uobličeni mit u koji bismo voljeli povjerovati ili pričanje priča zaista može imati iscjeljujući odjek? Može li pričanje groteskno iščašene priče jednoga glumca pomoći depresivnoj ženi?

Ili možda, po principu zrcalnih slika, to pričanje može pomoći upravo njemu samome, zarobljenome u prostoru vlastitoga napuhanoga glumačkog ega? Ovo je i predstava o vlastitim frustracijama koje proizvodimo sami, no uvelike potpomognuti apsurdima društveno-političke stvarnosti koja nas okružuje, stvarnosti u kojoj se lice mafije počesto ne razlikuje od lica pravde. No, iznad svega, ovo je predstava o Glumcu, o njegovom identitetu, o tome za koga i zašto on uopće igra svoju igru.