Profesor Vilim Tičić, legendarni rukometni trener donio je u Viroviticu prije punih sedam desetljeća prvu rukometnu loptu, čime je zauvijek promijenio tijek sportske povijesti na ovim prostorima. Rukomet je ubrzo, prije svega zbog njegovog entuzijazma i neumornog rada, postao zaštitni znak Virovitice, pa je Virovitica, diljem Europe i svijeta i danas prepoznatljiva kao grad šećera, klompi i rukometa. Tradicija na koju se pozivaju sva kasnija pokoljenja, temelj na koji su građeni svi kasniji sportski uspjesi, ne samo u rukometu nego sportu uopće. Ime Vilima Tičića u Virovitici uvijek se izgovaralo s osobitim poštovanjem, nekako uzvišeno, i vječno će ostati zapisano zlatnim slovima u svim gradskim ljetopisima.

Vilim Tičić

Vilim Tičić, kojeg su Virovitičani od milja zvali Tica, u Viroviticu je došao tijekom listopada 1948. godine kao mladi profesor tjelesnog odgoja i tada počinje virovitička rukometna bajka.

Imao je dvadeset godina, iako mu je osnovni zadatak bila mi je nastavnička dužnost, ali pun energije, s tim da u to vrijeme, na cijelom potezu od Zagreba do Osijeka nije bilo rukometa, Vilim Tičić, ubrzo po dolasku u Viroviticu organizirao je u Gimnaziji tečaj na kojem je tumačio pravila rukometne igre, taktiku, ponašanje na terenu, raspored igrača na igralištu. Početkom 1949. u virovitičkoj Gimnaziji osnovao je rukometnu sekciju pri Školskom sportskom udruženju „Mladost“ s muškom i ženskom ekipom, koja je već iduće godine prerasla u klub pod imenom „Lokomotiva“. Na prvim rukometnim utakmicama, koje su se igrale na nogometnom igralištu “Borac” bilo je mnogo publike. Kada je izgrađen prvi rukometni stadion “Drvodjelca” na utakmice je dolazilo i po nekoliko tisuća ljudi. Rukomet je postao hit u Virovitici. Rukometaši i rukometašice postaju ljubimci – heroji. Glavni sadržaj svakodnevnih razgovora na korzu ili u brijačnicama više nije bio nogomet, nego rukomet. Rukometni virus zarazio je veliki broj Virovitičana, a ta ljubav prema rukometnom sportu ostala je zahvaljujući utemeljitelju Vilimu Tičiću i do današnjih dana.

„To je priča o Virovitici, rukometu, učenicima Gimnazije, građanima Virovitice i mladosti, koja je bila divna i nezaboravna. Možda sam previše emotivan, kada je tema sport i Virovitica. To je dio mene, jedna cjelina koja se ne dijeli. Ona ne živi i ne umire, ona je povijest.

Privilegije su bile nepoznanica za nas. Bavili smo se sportom uz svakodnevne obaveze: škola, radno mjesto i maštanje o budućnosti. Voljeli smo to što radimo, sredinu u kojoj živimo. Voljeli smo ljude koji su dio tog života. To su Virovitičani, moji učenici i učenice – građani Virovitice. Sjetim se kolone gledatelja koji su dolazili na utakmice. Svi smo bili jedno i jednaki. To su bili nezaboravni dani kada smo u Virovitici i izvan Virovitice osvajali prvenstva države.“ – zapisao je otac virovitičkog rukometa Vilim Tičić na jednoj od stranica knjige „Zlatne godine virovitičkog rukometa“, čija je autorica, vrsna rukometašica, reprezentativka Ladislava Horak Jergović.

Pravi sportski zanesenjak. Marljiv, neumoran, korektan, Vilim Tičić punih deset godina nalazio se na čelu virovitičkog rukometa. Iz temelja je podigao rukometni sport, stvorio izvrsne osnove za budućnost i priredio Virovitici utakmice koje su ostale zapamćene. Ali, i brojne trofeje, dok je pod vodstvom neumornog rukometnog „strojovođe“ Tice Lokomotiva u dva navrata(1955. i 1958. godine) bila prvak bivše države. Koliko je tih godina bila dominacija virovitičkog rukometa govori podatak da je rukometna radionica Vilima Tičića iznjedrila najviše, desetak reprezentativki, koje su na Prvom Svjetskom prvenstvu u malom rukometu za žene, osvojile broncu. Dio svjetskog prvenstva odigran je i u Virovitici, tada, na jednom od

najljepših rukometnih stadiona u Europi. Inače, Vilim Tičić kao trener reprezentacije osvojio je svjetsko zlato, dva srebra i broncu. Vilim Tičić ostavio je i neizbrisiv trag kao trener reprezentacije, ali i brojnih rukometnih klubova.

Virovitičani nisu zaboravili utemeljitelja rukometa, pa se tijekom svibnja već treću godinu uzastopno igra Memorijalni turnir u spomen na Vilima Tičića, koji u mini rukometu okuplja najmlađe rukometne nade iz Virovitičko-podravske i susjednih županija.