Kad se Goran Denac i njegovi istomišljenici u isto vrijeme nađu na istome mjestu, onda to izgleda ovako: odrasli muškarci zaljubljeno promatraju male vlakove koji jure uz kućice oko kojih se motaju ljudi radeći svakodnevne poslove, dok ih životinje lijeno promatraju.

Radnici utovaruju ugljen, drugi istovaruju, pilari pile drvo i ubacuju ga u kola koja se voze prema gradu. Svaka kuća pokraj zida ima naslagane cjepanice, koje se u šumi dodatno cijepaju. Dok jedni čekaju autobus, drugi se u njemu voze u suprotnom smjeru, patke pretrčavaju cestu… Ukupno je tu oko 400 detalja. Drugi prizor su gradske vizure, trećim dominira obnovljeni dvorac Dore Pejačević…

Sve je vrlo vjerno, ali u minijaturnom obliku.

Maketa virovitičkog Dvorca Pejačević, snimio Antonio Jurkin
Mali Orient Express

Točno smo takav prizor zatekli u subotu na Željezničkom kolodvoru Virovitica. Burza malih vlakova, deveta po redu, u Podravini je okupila kolekcionare, maketare i ljubitelje malih vlakova iz Hrvatske i inozemstva. Bio je tu i kolekcionar iz Istanbula koji je po primitku obavijesti o burzi parkirao kamion u Istanbulu i u dva dana prevalio 1500 kilometara do Virovitice, Vjekoslav Filipović iz Svete Nedjelje sa svojom tenkovskom divizijom, Gordan Ilenić, bubnjar koji osim bubnjava najviše voli male vlakiće, Janez Ličen – Slovenac koji u vrtu ima cijelu željezničku liniju…

Burza malih vlakova za njihove je obožavatelje događanje koje se ne zaobilazi. Izostati s burze za njih je ravno tragediji. Nije pretjerano ovako to reći jer kolekcionari su vrlo vjerni svojoj ljubavi. Virovitički su kolekcionari okupljeni u klub Virovitica voli vlakove, a sad su preuzeli i Udrugu Oto Horvat, društvo strojara.

Goran Denac je inicijator okupljanja maketara i otvaranja Muzeja malih vlakova, koji izlaže oko 3500 predmeta iz njegove zbirke. U Muzeju se uz razgled minijaturnog Orient Expressa, Hellas Istanbula, nekadašnjeg Mimare i mnogih drugih legendarnih vlakova, može i ručno upravljati željeznicom te putem tableta (zahvaljujući maloj kameri na lokomotivi) pratiti vožnju kroz tunele…

Ovaj strastveni kolekcionar je viši medicinski tehničar, bacc. sestrinstva i radi u virovitičkoj bolnici na odjelu traumatologije. Tu se doselio iz Varaždina prije 12 godina, udao se, kaže, za Slatinčanku, ima dvoje djece i današnja su događanja rezultat 34 godina predanosti kolekcionarstvu malih vlakića.

Virovitica voli vlakove, snimio Antonio Jurkin

On je autor najveće europske izložbe vlakića, koja je godinama otvorena na prvom katu zgrade HŽ-a u Virovitici. – Baka i djed su živjeli uz željeznički kolodvor, još i danas se živo sjećam stare parnjače, moje prve ljubavi. Počeo sam sa sakupljanjem i to te obuzme. Nikad nisam želio drugi poklon nego vlakić, moji su to znali i toga se pridržavali pa sam i kao mali već imao već lijepu kolekciju – govori Goran, danas ponosni vlasnik oko 3500 modela.

Cijela je kolekcija bila pospremljena u podrumu obiteljske kuće da bi danas imala svoj dom na prvom katu Željezničkog kolodvora. Goranu je to omogućio Sindikat željezničara. – Želio sam kolekciju izložiti, pitao sam na kolodvoru i pristali su. Dobio sam dvije sobe, ali mic po mic i evo nas nakon četiri godine na cijelom katu. Ovo je jedina izložba malih vlakova na kolodvoru u Europi. Svi se ostali guraju u velike hale i kad voditelji velikih klubova dođu k nama, padnu na guzicu. Pred vratima pravi vlak, unutra njegova minijaturna kopija – govori.

Pomoć HŽ-a

Budžet jednog europskog kluba je oko 7000 eura mjesečno, a virovitički se kolekcionari snalaze. Stvari im olakšava HŽ putnički promet, HŽ cargo i HŽ infrastruktura. HŽPP u subotu je, kao svoj doprinos burzi, omogućio 40 posto jeftinije povratne željezničke karte za posjetitelje, ma odakle došli. Također, sve grupe djece koje žele doći u Muzej dolaze sa 75 posto jeftinijom kartom.

Željezničari vole svoje podstanare i u tijeku su pregovori za gradnju vrtne željeznice u dvorištu kolodvora. Izložaka je toliko da je zbog limita prostora danas izloženo samo pola kolekcije.

Kolekcionarstvo malih vlakova nije jeftin hobi. – Osiguranje je zbirku procijenilo na 1,6 milijuna kuna – govori Goran. Jasno, to ne znači da je medicinski brat toliko uložio u zbirku. U kolekciji ima izložaka vrlo vrijednih zbog njihove autentičnosti i starosti. Za sigurnost se ne trebaju bojati jer prvi su im susjedi virovitički policajci.

Ljubitelji malih vlakova dijele vrlo sličnu svakodnevicu: odrade posao najbolje što mogu da mu se ne moraju vraćati u slobodno vrijeme, kod kuće ih čekaju beskrajno strpljive žene s razumijevanjem za njihovu strast prema vlakićima. – One čekaju kad će im muževi odrasti, svjesne da se to neće dogoditi – smije se Goran i dodaje: – Revno se pretvaraju da vjeruju kad im ponavljamo da smo veći dio maketa dobili na poklon – smije se krivac za virovitičko događanje, Goran Denac.

Ono na što se žene kolekcionara malih vlakića trebaju pripremiti jest to da će gotovo u 100 posto slučajeva i njihova djeca krenuti očevim stopama. Goranova već jesu. Njihovi školski prijatelji, kao nekad i vrtićki, dolaze u Muzej na radionice maketarstva, a kolekcionari nerijetko i sami navrate u školu ili vrtić. – I sami smo se u vlakiće zaljubili još kao djeca.

Gosti izložbe su bili i momci, Boris i Siniša, koji izrađuju 3D printove vlakova koji odlaze na smetlište i crtaju lokomotive koje čekaju rezanje. Printaju ih u 3D obliku kako bi se prema njima izradile makete. – Mnoge od tih modela naša djeca neće imati priliku vidjeti, a ovako će biti spašena od zaborava – govori Goran Denac.

Ručno bojanje

Kad netko kaže da se bavi maketarstvom ili kolekcionarstvom malih vlakova, zapravo se najmanje bavi baš vlakovima. – Maketa je cijela slika. Na njoj ima stotinjak vrlo malih figura i svaku treba ručno obojati. Također, sve, do zadnje linije, treba biti autentično vremenu o kojem govori maketa – pojašnjava Goran Denac.

Virovitica voli vlakove, snimio Antonio Jurkin

Iako je u Muzeju gužva, Gordan Ilenić začudo je sam u sobi. On je poznati podravski bubnjar koji je svirao u raznim bendovima, najpoznatiji je bio Pik zibner. Upravo radi na velikoj maketi šumske, uskotračne željeznice u mjerilu 1:45. – Ovakve su željeznice nekad postojale na ovom području i cilj nam je spasiti ih od zaborava – kaže. Na ovoj maketi radi pola godine i još mu dva do tri mjeseca treba da završi. – Satima mogu raditi na maketi, ovo mi je baš za dušu – kaže roker-maketar.

Onome tko nije vidio maketu željeznice teško je predočiti svu veličinu malih predmeta.

Slovenac Janez radi uredski posao i prvi je put na burzi, a bavi se rjeđom i skupom izradom vrtnih modela željeznice u omjeru 1:22. U njegovoj je kolekciji puno unikata, među kojima je i lokomotiva Reagan, koja se prema licenci General Motorsa radila u Đuri Đakoviću. I motorni vlak zvani kanarinac dio je njegove kolekcije. – Bilo ih je 27, a svi u jarkim bojama, neki i danas voze po lokalnim, slovenskim prugama. Za izradu jednoga treba mi više od godinu dana. U kolekciji imam četiri lokomotive, bezbroj teretnih vagona, nekoliko putničkih i 120 metara otvorene pruge u vrtu – govori Janez kojemu su, kaže, vlakići ljubav iz djetinjstva. Njegovi su modeli jedini na cijelom ovom zemljopisnom prostoru. – Kupuju se gotovi modeli za vrt koji nemaju veze s našim podnebljem – kaže Goran Denac.

Autići i tenkići

Osim vlakića, izlagani su mali automobilići, ali i tenkovi Vjekoslava Filipovića, informatičara. – Kad sam bio klinac, prijatelj je iz Njemačke dobio model tenka u koji sam se zaljubio i rekao sebi da ću ga i ja imati kad odrastem i evo ih – govori Vjekoslav, pokazujući nam svoje modele tenkova na daljinsko upravljanje. – Ima ih sa svakojakim dodacima – s kamerom, kuglicama koje svijetle pri noćnom pucanju, iz auspuha mu ide dim, kupola se pomiče u svim smjerovima. Nemojte reći mojoj supruzi, ali osnovni model, koji ja potom nadograđujem, košta od 150 eura na više, a kad ih zgotovim, vrijede oko 2000 eura – govori Filipović, koji svoje tenkove ne želi prodavati, radi ih samo sebi za dušu, kaže. Najzanimljiviji u njegovoj kolekciji je tenk iz 1978. godine proizveden u bivšem DDR-u, Istočnoj Njemačkoj.

Među kolekcionarima nema žena, što Goran Denac tumači na sljedeći način: – Otto Horvat, svjetski čovjek i modelar vlakova prema kojem naša udruga nosi ime, govorio je sedam jezika i imao sedmero djece. Činjenica da je sve to uspijevao hendlati i otvarati firme diljem svijeta znači da je žena morala skroz na sebe preuzeti drugi dio kolača, podnijeti teret – zaključuje Goran Denac.

Za svoj je Muzej malih vlakova dobio i vrijedno priznaje. Udruga hrvatskih putničkih agencija i turističkog časopisa Way to Croatia Muzeju je dodijelila nagradu Simply the best u kategoriji Kultura – zbirke i izložbe. (Višnja Gotal)