Marijana Živko je priznala. “Nisam od Sanacijskog vijeća za školovanje kako bi postala menadžerica u zdravstvu dobila 50.000, već sam dobila 20.000 kuna” i “moja plaća nije 20.000 već je 15.000 kuna”. Prevedeno, onako, narodski, nije koza već je rog. U vrijeme kad Opća bolnica Virovitica, čija je Živko sanacijska ravnateljica grca u gubicima (za 2014. godinu su prema izvješću Opće bolnice Virovitica bili u minusu od 30 milijuna kuna), sanacijska ravnateljica, koja “zapovijeda Sanacijskim vijećem”, od istog tog “Sanacijskog vijeća” dobila je 20 tisuća “laganih kunića” i to zamislite zašto – “za kvalitetnije upravljanje bolnicom i uspješniju sanaciju jer je po struci liječnik, a ne ekonomist”, navela je Živko u svom demantiju. Eto, trebalo je “natući 30 milijuna kuna” da bi netko shvatio kako Živko nije kompetentna u provedbi sanacije…Dugo im je trebalo…

Ali posebna su priča onih 20 tisuća kuna. Jer, dok hrvatski studenti koji žele nastaviti dalje svoje školovanje, za isti stupanj znanja moraju posezati za kreditima komercijalnih banaka, Živko je “lagano nazvala Sanacijsko vijeće” i na grbači poreznih obveznika, sebi priskrbila 20 tisuća. S onih 15 tisuća, koliko je priznala da mjesečno prima, nije joj bilo moguće podnijeti taj financijski teret i posjetiti šalter banke, poput većine hrvatskih građana, kako bi i ona ušla u kreditnu zaduženost za svoje naukovanje. Njoj nije, ali običnim studentima, vrijednim radnicima koji po danu rade, po noći uče i otplaćuju kredite za studiranje, njima, koji ne mogu “jahati na leđima obveznika poreza” i tražiti “20 tisuća”, banka je jedina solucija. Oni ne mogu nazvati nekoga da “im sredi pare”, oni nemaju “Sanacijsko vijeće”.

U almanasima političke gluposti, ovakav primjer može zauzeti mjesto prvi vrhu amoralnosti i neetičnosti jedne, zamislite sad apsurda – liječnice. Da je savjesti i morala, još “jučer” bi M.Ž. podnijela ostavku i rekla “žao mi je”. Ovako je priznala da nije dobila 50 već 20, iako podaci govore da je točno – 28.000. No nek se tome pozabave institucije… M. Ž. je odlično plaćena “za dolazak na posao”, jer dok je bolnica “u debelom crvenom”, dok se gase odjeli, dok je sve manja i manja “popunjenost kapaciteta”, njoj mjesečno na račun “liježe 15.000 krznenih životinjica poznatih kao kuna”. No to joj nije bilo dostatno pa si je nakon nakon “tog tragičnog saznanja”, praktički “sama po zapovijednoj odgovornosti” dodijelila pomoć za vlastito, privatno studiranje. To je kao da si je načelnik općine xyz negdje u Istri, s primjerice dva zaposlena i proračunom koji pokriva samo “gole troškove i plaću jedne djelatnice” odlučio kupiti novog BMW-a na račun poreznih obveznika koji nemaju tu privilegiju. A o svemu su “pro forme” odluku donijeli “njegovi skupštinari” ili “Sanacijsko vijeće”. Grom i pakao.

Županijski odbor HDZ Virovitičko-podravske županije