Ovisnost o kocki smatra se poremećajem kontrole poriva, a nekoliko je vrsta ovisnika, ovisno o tome koliko često kockaju. Elvira Koić, autorica brošure ‘Problematično i patološko kockanje’ objašnjava kako osoba dok razmišlja o kockanju ima rastući osjećaj napetosti ili uzbuđenja, a za vrijeme samog čina osjeća užitak, zadovoljenje ili olakšanje. Nekima se poslije zadovoljenja poriva mogu, ali i ne moraju javiti žaljenje, predbacivanje ili osjećaj krivnje.

‘Nekoliko je tipova osoba koje su ovisnici o kockanju: nefrekventno, epizodično kockanje, manje od jednom mjesečno, frekventno, redovito kockanje, barem jednom mjesečno, ali i problematični kockari u koje se ubrajaju osobe koje kockaju učestalo i imaju tri ili četiri problema u vezi s kockanjem (oni su i visoko rizični), te patološki kockari, koji se definiraju kao osobe koje u posljednjih 18 mjeseci učestalo kockaju i imaju pet ili više problema povezana s kockanjem’, objašnjava Elvira Koić.

Ističe kako patološki kockari poput ovisnika ne mogu kontrolirati impuls za kockanjem usprkos činjenici da takvim ponašanjem trajno unose razdor u osobna, obiteljska ili poslovna nastojanja.

‘Tako poriv za kockanjem postaje opasan za druge ili za samu osobu, a obično je obilježen ugodom, nakon što se izvede, tj. izostankom otpora porivu, nagonu ili iskušenju da se napravi čin koji šteti samoj toj osobi ili drugima’, smatra autorica brošure ‘Problematično i patološko kockanje’.

Napetost, osjećaj krivnje, ali i krađe i laži

Koić kaže kako je početni osjećaj uzbuđenosti tipičan način ponašanja kod patoloških ovisnika o kocki. No taj se osjećaj, u većini slučajeva, uskoro počinje mijenjati.
‘Osoba ima rastući osjećaj napetosti ili uzbuđenja prije, a za vrijeme samog čina osjeća užitak, zadovoljenje ili olakšanje. Nakon čina mogu se, ali i ne moraju javiti žaljenje, predbacivanje ili osjećaj krivnje. Osobe patološki ovisne o kockanju često nastavljaju kockati usprkos opetovanim naporima da se kontroliraju, smanje ili prestanu kockati. Može se pojaviti nemir ili razdražljivost pri pokušaju smanjivanja ili prestanka kockanja’, tumači autorica brošure.

U kriznim situacijama, nedostatku novčanih sredstava, nije slučajnost da se ovisnik okrene prevarama, krađi i lažima.

‘Ovisnici o kocki mogu lagati članovima obitelji, terapeutu ili drugima kako bi sakrile stupanj uvučenosti u kockanje. Kad su iscrpljeni izvori za posudbu novca, osoba može naginjati antisocijalnom ponašanju (npr. krivotvorenju, prevari, krađi ili pronevjeri) kako bi dobila novac. Osoba može ugroziti ili izgubiti važnu emocionalnu vezu, posao, obrazovnu ili poslovnu mogućnost zbog kockanja’, priča Koić.

Kockanje – epidemija ovisnosti

U Hrvatskoj trenutačno ima od 50 do 100 tisuća ovisnika o kocki koji svojom ovisnošću i gubitkom novca narušavaju ne samo svoje obiteljske nego i društvene odnose. Neki od njih prokockaju više od milijun eura, a nije rijedak slučaj da potraže novčanu pomoć kamatara, upozorio je u razgovoru za tportal.hr Ante Bagarić, pročelnik Odjela za liječenje bolesti ovisnosti na Klinici za psihijatriju Vrapče.

Gotovo trećina ovisnika o kocki koji se prijave na liječenje uspješno se izliječi, a zanimljiva je činjenica, iako su muškarci brojniji, da je sve više i žena ovisnica.

‘Muškarci češće ulaze u ovisnost o kockanju i s te strane su nepametniji, ali lakše zato i ulaze u program liječenja. Muškarci kockaju uglavnom u čoporu i vole se hvaliti uspjesima i uspjesima kojih nema, a to ne mora uvijek biti loše jer tako razotkrivaju okolini problem u kojem se nalaze. Žene kockaju same, udaljene tri-četiri kvarta od kuće i vrlo često prođu godine prije nego što obitelj i okolina ne shvate da ona ne odlazi u teretanu ili na druženja nego u kockarnicu. Kockaju mlade žene koje su depresivne, prazne, koje imaju emocionalne probleme i odlaskom u kockarnicu na sat-dva bježe od svojih problema’, objasnio je dr. Bagarić.

Liječenje teško i bolno

Koić navodi kako je ovisnost o kocki proširena najviše zbog dostupnosti igara na sreću. No ako se osoba doista želi izliječiti, mora biti spremna na dugotrajan i bolan put.

‘Prije svega važno je točno odrediti problem i priznati si ga. Potom se treba na određeno vrijeme, u dogovoru s članovima obitelji ili drugim osobama koje ga podržavaju u izlječenju, odreći novca, ali i onemogućiti mu da ga ima uza se. Jednako tako potrebno mu je onemogućiti internetski pristup online kladionicama ili kasinima te zaštita imovine od mogućeg daljnjeg trošenja ili prodaje. Kako obično uz kockanje postoje i drugi psihički problemi, na primjer depresivnost ili anksioznost, moguće ih je liječiti standardnim psihijatrijskim pristupom, odnosno, lijekovima ili psihoterapijskim liječenjem’, kaže Koić. (tportal.hr)