Ova trakavica od sukoba predsjednika RH dr. Ive Josipovića i dr.Milorada Pupovca, neformalnog vođe hrvatskih Srba, u koju se uključila i srpska zajednica Virovitičko-podravske županije, vjerojatno mnogim građanima „lijepe naše“ ide dobro na nerve. Meni također!

U vremenu kada sve pada što može padati, a raste nezaposlenost i nervoza među ljudima u Hrvatskoj, posebno socijalne napetosti, otvarati zakašnjelo pitanje tko ima legitimitet predstavljati hrvatske Srbe, držim kontraproduktivnim za sve sudionike trakavice. Zamalo će se zaboraviti i povod – kritičko pisanje srpskih „Novosti“ o poslovnim potezima dr. Josipovića prije nego što je postao Predsjednik (ZAMP, čuveni ZAMP) te otvoreno pismo Predsjednika Josipovića srpskom tjedniku „Novosti“. Pale su obostrano teške sumnje i preteške riječi, priznajem i mene, kao nekadašnjeg podržavatelja lika i djela dr. Ive Josipovića su iznenadile. Naime, ne tajim da sam birajući između njega i Milana Bandića s uvjerenjem pisao o prednostima izbora dr.Ive Josipovića za predsjednika RH, pa i danas mislim da je taj izbor, u tadašnjim okolnostima, bio ispravan.

Predsjednik Josipović vrlo dobro počeo, ali …

Slogan pravDA imao je svoje značenje, pobudio je nade mnogih da su potrebne i moguće promjene u vrhu Republike Hrvatske, i da nakon Franje Tuđmana i Stipe Mesića dolazi konačno za predsjednika uglađena, kulturna osoba, vrstan pravnik i k tome, kompozitor, što je uistinu rijetka kombinacija u svijetu politike. Iako je bilo stalnih „čerečenja“ predsjednika Josipovića, startao je dobro, povlačio i neke dalekosežne poteze za prostor jugoistoka Evrope, promovirajući politiku pomirenja i želju da svaki građanin solidno živi od svoga rada. Sudarao se i s HDZ-eom koji je imao većinu u Saboru, nadmašio u svakom pogledu Jadranku Kosor što se odražavalo i na rejting Predsjednika – bez konkurencije bio je najomiljeniji političar u Hrvatskoj. Vjerojatno će i slijedeća anketa pokazati da to ostaje, ali pojavile su se sjene koje, dugoročno gledano, neće biti lako otkloniti. Na ruku mu ne ide katastrofalan rad „Kukuriku“ vlade u Zagrebu, odnosno izostanak ijednog opipljivog rezultata i nakon devet mjeseci vladavine, postavlja se zapravo pitanje svih pitanja: kuda plovi ovaj hrvatski brod??

Pad BDP-a čak za 2,1 %, pad industrijske proizvodnje, pad osobne potrošnje, pad izvoza, izostanak investicija, daljnji stečajevi… samo su vrh sante leda u koju bi mogao udariti hrvatski Titanic, koji zapravo od 2008. nezaustavljivo tone, ako zapravo već kod porinuća 1991. nije bilo očitih tvorničkih grešaka. Moj „miljenik“ Gazimir Čačić, kao promijenio se, popravio nakon godišnjeg odmora u Kranjskoj gori, sav preplanuo i ušminkan držao se normalno nekoliko dana a onda počeo vrijeđati sve oko sebe, pa i nas Slavonce ( „Bolje da radite nego što plačete!). Kako se čovjek sa 64 – 65 godina može bitno promijeniti, zaista ostaje tajna. Jedino, ako nije i on, poput dr. Tomca doživio duhovno obraćenje!! To kod Gazimira je otprilike ista promjena kada bih ja istog godišta kao on, od sutra, cijeli svjesni život uvjereni antifašist postao – fašist! Ili netko drugi, obrnuto! Zadnje eskapade PPVRH-a (prvog potpredsjednika vlade republike Hrvatske) ne mogu ni nabrajati, to je bacanje prašine u oči, bahato i nekompetentno ponašanje, koje je odavno trebalo završiti njegovim povlačenjem iz politike i javnog života.

Etnobiznis i “reketarenje”

I onda, kao iz vedra neba – pismo dr. Pupovca Ivi Josipoviću pa njegovo otvoreno pismo Uredništvu srpskog tjednika Novosti odnosno gospodinu Ivici Đikiću. Eh, eh.. uh, uh… čitao sam pažljivo otvoreno pismo Predsjednika i ne malo se iznenadio. Zar je to onaj stari, dobri uglađeni gospodin, finih manira, reprezentativan za bolji dio Hrvatske, dobro došao i u mnogim državama i na mnogim međunarodnim skupovima, čovjek prave riječi u pravo vrijeme?? Mišljenja sam da je Predsjednik jednostavno trebao ignorirati pomalo agresivni ton iz „Novosti“ i još k tome, nije se trebao miješati u unutrašnje stvari hrvatskih Srba, sve dok njihove institucije rade u skladu s hrvatskim zakonima. Osobno sam među prvima upozoravao da se dr. Pupovac, kao jezičac na vagi ranijeg sastava Sabora, uistinu bavi etnobiznisom, skupo naplaćujući podršku HDZ-u, no pitam otvoreno: tko se od hrvatskih političara danas (i jučer, a bojim se i sutra!) ne bavi svojim interesima i biznisom, radi više u svoju korist umjesto za opće dobro?? Nije to utjeha, ali je realnost da štetočinstvo Srpskog narodnog vijeća, ako ga uopće ima, minorno je u odnosu na grabež i štetočinstvo koje nam čine druge stranke, njihovi lideri te neformalne interesne grupe. Za sve naše, hrvatske nedaće, opet je pronađen Pedro ili društvena skupina na koju se ide đonom, kao da muke hrvatskih Srba danas, kao i muke drugih manjina (od etničkih do spolnih) ali i ukupno, velikog broja građana, nisu dovoljne. Kao pripadnik jedne od najmanjih etničkih zajednica u Hrvatskoj, ma koliko nezadovoljan liderima i vodstvom (a nekima u vodstvu zaista jesam nezadovoljan), ne bih dozvolio da nam netko sa strane bira vodstvo. Učinio je to svojevremeno bivši predsjednik Stipe Mesić favorizirajući jednu organizaciju unutar židovske manjine, potencirao sukob koji je završio raskolom koji i danas traje, na štetu ukupne židovske zajednice Hrvatske i njenih interesa, mada će vas svako vodstvo uvjeravati u grijehove onih drugih.

Naravno, postoje razlike u načinu organiziranja hrvatskih Srba i hrvatskih Židova, no nadam se da s predsjednikom Josipovićem kontaktiraju i dr. Ivo Goldstein i dr. Ognjen Kraus, i da Predsjednik ne favorizira nijednog od njih dvojice, što nije slučaj kada je riječ o dr. Miloradu Pupovcu i Veljku Džakuli.

U svakom slučaju, nadam se smirivanju uzavrelih političkih strasti, dr. Milorad Pupovac ne bi trebao imati osjećaj hajke na njega osobno (emisija „Nedjeljom u dva“ gdje je dramatičnim tonom ukazao na to!) – svi smo tu da postavljamo pitanja i dajemo uvjerljive odgovore, bez osjećaja javnog linča i kampanje vođene protiv njega, te upotrebe riječi kao što je „reketarenje“, pa bila ta riječ stavljena u navodnike, što je dr. Josipović učinio. Kome danas treba pretvaranja političkih razmimoilaženja u čak – problem broj jedan ove države, ili međunarodnih odnosa, posebno odnosa sa Srbijom, u regiji koja ima nestabilnu Bosnu i Hercegovinu, ali i rovite situacije u obje ključne države o kojima ovisi stabilnost regije – u Srbiji i Hrvatskoj! Bojim se da, kada je riječ o Ivici Đikiću, i „Novostima“ iza njih ipak ne stoji neki daleki šaptač, a tko bi to mogao biti da se relativno lako uočiti samo jednim običnim guglanjem dobro izabranih imena i pojmova.

Staniša Žarković kao savjetnik?

To pak ne znači da Staniša Žarković ne treba postavljati pitanja o transparentnosti rada Srpskog narodnog vijeća, s tim da mi građani Virovitičko-podravske županije možemo pitati sadašnje i bivše dužnosnike ove Županije što su učinili u 21 godinu postojanja samostalne Hrvatske, da živimo manje u očaju i apatiji, kontroliranih medija, socijalno raslojeni kao u feudalizmu, a više od svog rada na radnim mjestima koja su danas nedostupna stotinama tisuća hrvatskih građana, ma koje nacionalnosti i vjere bili! Isto tako, pitanje je tko i zašto unosi pomutnju u odnosima dvaju virovitičkih portala dok utvrde zvana Radio Virovitica i Virovitički list, su van kontrole građana, umjesto naših servisa, tek produžena ruka aktualne vlasti!?

Usput, Predsjedniku ne treba savjetnik Staniša Žarković, jer ponekad Predsjednik i sam umije pogriješiti!

Pupalo je i još pupa nepovjerenje, spinovi, politikanstvo, sukobi koji su naizgled principijelni, a zapravo nepotrebni, pupaju i sada već cvatu ljetno

– jesenske sapunice i trakavice, jer kao država u svojevrsnom rasapu, trebali bi imati daleko prečih briga od tema i pitanja koliko Predsjednik voli dr. Pupovca, ili dr. Pupovac Predsjednika.

I krajnji je čas da hrvatska pseudoelita, u kojoj ima i Hrvata, Srba, Bošnjaka, Slovenaca, Nijemaca, Roma… pa i Židova, pokaže da se pretvara u stvarnu elitu prije svega kompetentnih, poštenih i dobronamjernih, kojima jer na prvom mjestu demokracija, izlazak iz jedne od najtežih kriza hrvatskog naroda u njegovoj povijesti, i boljitak svih nas. Jer, ako nastavimo usplahirenim tonom i strančarenjem najgore vrste, ne razlikujući bitno od nebitnog, ako stalno tražimo žrtvene jarce i Pedre, ostat ćemo siromašna i neugledna država poznata izvan svojih granica po nepotrebnim svađama, kriminalu, neslozi i jalu.