Na listi 100 zaposlenika s najvećim plaćama u javnom sektorom svaki deseti od njih radi u – Općoj bolnici Virovitica. Deset tamošnjih liječnika u srpnju je primilo bruto plaće između 36.500 i 53.300 kuna.

– I zaradili su svaku kunu, zahvalna sam im što pristaju toliko raditi. Već smo godinama bolnica s najmanjim brojem specijalista, koji su zbog toga primorani raditi preko svake mjere, odrađivati brojna dežurstva i pripravnosti, jer nemamo druge opcije: po sistematizaciji, trebali bismo imati 120 specijalista, a u aktivnoj službi imamo ih 72 – kaže dr. Marijana Živko, sanacijska ravnateljica OB-a Virovitica. Zbog takvog manjka kadra, zaposlenici odrađuju golemu količinu prekovremenih sati koji im se moraju platiti, a osobito je to vidljivo tijekom ljetnih mjeseci, kad je dio njih na godišnjem odmoru, pa je satnica onih koji ostaju raditi ogromna.

bolnica-ulaz1_694944S1

Stalni natječaji

– Prekovremeni rad je najskuplji rad, a mi nemamo druge opcije – kaže ravnateljica, kojoj cijeli budžet koji prima od Ministarstva zdravlja (tzv. limit) od sedam milijuna kuna mjesečno odlazi na – plaće.

– A moramo i funkcionirati, pružati pacijentima najbolje usluge – kaže.

Virovitičko područje, objašnjava, gotovim liječnicima specijalistima naprosto nije privlačno i unatoč gotovo stalno otvorenim natječajima za anesteziologe, patologe, ginekologe, specijaliste hitne medicine i druge, za čije zapošljavanje ima suglasnost ministra Siniše Varge, upoznatog s problemima te bolnice, na njih se nitko ne javlja.

Manjak specijalista

– Naprosto ne možemo stvoriti ljude. Brojni stručnjaci otišli su iz ovog kraja tijekom rata, a nakon toga 10 godina nismo imali specijalizante. I dobna struktura je zabrinjavajuća, najmlađi internist ima 58 godina. Trenutno financiramo 20 mladih liječnika na specijalizaciji u zagrebačkim klinikama, ali benefite možemo očekivati tek za četiri-pet godina. A ne možemo biti ni sto posto sigurni da će se svi vratiti – kaže dr. Živko.

Stoga se snalaze kako znaju i umiju. Na hitnom traktu, kaže, nemaju ni jednog specijalista hitne medicine. U punoj su aktivnosti samo tri anesteziologa. Od tri kardiologa, jedan sljedeće godine odlazi u penziju. Gastroeneterologa imaju dvojicu: ako nisu na poslu, moraju biti u pripravnosti. Četiri ginekologa pokrivaju cijelu ginekologiju na kojoj je lani rođeno oko 1100 djece – dakle, oko tri porođaja dnevno.

– To su samo porodi, a gdje je sve ostalo – kaže ravnateljica. Ako su dvojica ginekologa na godišnjem odmoru ili na bolovanju, to znači da preostala dvojica moraju pokrivati odjel 24 sata na dan: ugrubo, svaki od njih morao je odraditi 15 cjelodnevnih dežurstava.

– To je strašno i za njih i za pacijente, ali nema nam druge. Posljednjih su godina razmatrane sve alternative, ali ni jedna nije prihvatljiva – kaže ravnateljica.

Sto sati mjesečno

Upravo prekovremeni rad, dodaje dr. Krešimir Luetić iz Hrvatske udruge bolničkih liječnika, održava hrvatski zdravstveni sustav na životu jer se s manjkom kadrova bore i druge manje bolnice.

– Ne zaboravite da ti specijalisti ‘s ogromnim plaćama’ imaju pravo odbiti tolike prekovremene sate, koji su izvan bilo kojih okvira radnog zakonodavstva. Niti jedan zakon ne dozvoljava 100 prekovremenih sati mjesečno, koliko ih brojni liječnici imaju. Zamislite da odbiju takav rad. Sustav bi se urušio – kaže.

Gotovo 100.000 pacijenata godišnje

Virovitičkoj bolnici, kaže, gravitira između 96.000 i 98.000 pacijenata. Analize su pokazale da, zbog iznimno loše prometne povezanosti tog dijela zemlje, ukidanje bolnice ili njezinih pojedinih odjela nije moguće jer podrazumijeva veliku vjerojatnost ozbiljnih posljedica po pacijente.

– Do osječke bolnice imamo 150 kilometara, do Zagreba isto toliko. Međutim, veze su tako loše da to putovanje traje jako dugo. Može li rodilja proći taj put? Ili neki hitan slučaj – pita ravnateljica.

Razmatrano je i funkcionalno povezivanje s OB-om Koprivnica, no analize nisu pozitivne jer ni ta bolnice nema viška kadrova. Uz to, ističe, rezultati virovitičke bolnice nisu upitni.

Među bolnicama su s najkraćim listama čekanja: na ortopediji i dermatologiji čekanja nema, za ultrazvuk dojke se čeka 30 dana, na CT 10 dana. (Jutarnji.hr)