Uz čestitke autorici izložbe dr. sc. Leonidi Kovač, kao i timu Galerije Klovićevi dvori na ustrajnosti i predanosti, Eva Brunović, načelnica Sektora za izvedbenu, likovnu, muzejsku i arhivsku djelatnost MK, u ime ministra kulture RH, otvorila je sinoć retrospektivna izložba Edite Schubert, kojom se po prvi put javnosti predstavlja cjeloviti opus umjetnice koji je nezaobilazno i ključno mjesto hrvatske umjetnosti prošlog stoljeća.

Kako je naglasila autorica izložbe „njezino tridesetogodišnje umjetničko djelovanje obilježila su stalna istraživanja različitih umjetničkih medija, otkrića originalnih tehnologija izvedbe radova i invencije novog umjetničkog jezika“.
Dio djela Edite Schubert (Virovitica, 1947. – Zagreb, 2001.) čuva se u zbirkama hrvatskih muzeja i galerija, a većina je u posjedu njezine majke i sestara. Osim poznatijih slikarskih serija, u njezinoj je ostavštini nekoliko stotina radova iz sedamdesetih i osamdesetih, od kojih mnogi dosad nisu izlagani.

Schubert je po obrazovanju bila slikarica, opus s početka sedamdesetih godina promatra se u kontekstu tadašnjih hiperrealističnih tendencija, a krajem sedamdesetih napušta klasičnu štafelajnu sliku i izvodi radove na granici slikarstva, skulpture i objekta.

Istodobno počinje seriju skulptura-ambijenata od organskih materijala, granja, pruća, lišća, suhe trave, stabljika i latica ruža, kojima preispituje relaciju prirode i kulture a osamdesetih, u razdoblju trenda transavangarde, izvodi niz slikarskih radova velikog formata, u obliku kupole ili ribe u kojima slikarsku podlogu premazuje tankim slojem crnog bitumena na kojemu voštanim pastelom izvodi ekspresivni crtež intenzivnog kolorita.

Sredinom osamdesetih počinje geometrijsku fazu sa slikama gigantiziranog formata izvedenima akrilikom na papiru, u kojima nastaje karakteristični uzorak nalik tipkama klavijature, što je prikaz stilizirane ljudske figure.

Serijom slika nastalih u osvit Domovinskog rata kroz odnos slike i podloge, slikarskog platna i novinskih stranica, ukazuje na formativnu moć masovnih medija. Polovicom devedesetih radi prostornu instalaciju “Ambijent”, a kraj tisućljeća donosi autobiografski izraz, pa se iz tog razdbolja pamte instalacije “Uklapanje” i “Autobiografija”.

Po riječima Leonide Kovač, za svaku svoju samostalnu izložbu, od prve u Galeriji Vladimir Nazor iz 1978. do posljednje naslovljene Horizont iz 2000. godine, umjetnica je radila novo istraživanje, stoga je pokazani rad redovito bio gotovo posve drugačiji od onoga viđenog na prethodnoj izložbi. “Svakom novom izložbom umjetnica je artikulirala neko drugo pitanje, koje se često manje očitovalo na diskurzivnoj, negoli na tehnološkoj razini. Tehnološka inovacija u radu Edite Schubert označavala je nužnost invencije vizualnog jezika kojim bi bilo moguće označiti pojmove posve drugačije od onih postojećih koji su u zadnjim desetljećima 20. stoljeća dominirali diskurzom suvremene umjetnosti i kritike umjetnosti”.
Nakon diplome na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu Edita Schubert zaposlila se kao crtačica na Institutu za anatomiju Medicinskog fakulteta, gdje je radila do kraja života. Njezinim je crtežima opremljen i proslavljeni udžbenik anatomije Jelene Krmpotić, i danas obavezna literatura studentima medicine.

Među brojnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu ističu se njezini nastupi na bijenalima u Sidneyu i Veneciji. Njezina izložba u Klovićevim dvorima bit će otvorena do 15. studenoga. Galerija će svakodnevno u poslijepodnevnim satima organizirati besplatno vodstvo po izložbi.