Edita Smiljanić, dr.med.

 Edita Smiljanić, dr.med.
 Edita Smiljanić, dr.med. (snimio: Antonio Jurkin)

Edita Smiljanić, dr. med, specijalist je pedijatrije te zadnje 33 godine živi i radi u Virovitici. Diplomirala je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu 1980. godine. Nakon usavršavanja stekla je kvalifikaciju „specijalist pedijatrije˝. Uže djelovanje joj je dječja alergologija, endokrinologija te ultrazvuk abdomena i bubrega djece. Od 1989. godine radi u Općoj bolnici Virovitica, a 1992. g. imenovana je za voditelja Dječjeg odjela. Za rad i pomaganje djeci tijekom Domovinskog rata uručena joj je nagrada Ankice Tuđman.

Kako je organizacijske vještine i kompetencije stekla kroz upravljanje zdravstvenim sustavom, osim poslova liječnika  specijalista pedijatrije,  posljednje dvije  godine obavlja i posao zamjenika ravnatelja Opće bolnice Virovitica, na koju dužnost je imenovana zbog svog stručnog rada i znanja, stalnog usavršavanja kao i organizacijskim sposobnostima uz dodatne vještine i kompetencije između kojih, treba istači govori tečno engleski te njemački jezik. Do sada je završila brojne tečajeve, točnije, njih 13 i to: „Neonatologija“, „Neonatologija 96- reanimacija novorođenčeta“, „Temelji i poremećaji predgovorne komunikacije“, „Šećerna bolest kod djece – kako živjeti sa šećernom bolesti “, „Uzroci i sindromi ranih poremećaja interakcije roditelj – dijete “, „Rad na ultrazvučnom aparatu – ultrazvučna dijagnostika  bubrega“, „Ultrazvuk abdominalnih organa “, „Ultrazvučna dijagnostika i hitna stanja abdomena“, „Ultrazvučni mikcijski cistrogram“, „Ultrazvučna dijagnostika  u dječjoj dobi“, „Astma škola za djecu i roditelje“, „Racionalni pristup dijagnostici i liječenju anemija“.

Od 1995. godine aktivno se bavi alergologijom te prisustvuje mnogim kongresima i simpozijima na tu temu. Trajno radi na osuvremenjivanju i obnavljanju Dječjeg odjela gdje je provela više humanitarnih akcija, a upravo taj odjel je među prvima u državi zaslužio prestižan naslov Odjel prijatelj djece. Uz svakodnevni rad na odjelu bavi se i javnozdravstvenim radom kao što su znanstveno prosvjećivanje, javnozdravstvena predavanja i cijepljenje.

prof. Josip Strmečki 

prof. Josip Strmečki 
prof. Josip Strmečki , snimio Antonio Jurkin

Kao profesor likovnih umjetnosti, u prosvjeti radi od 1975. godine, prvo u Specijalnoj osnovnoj školi “Peti listopad” Virovitica, danas COOR Virovitica, u kojem je razdoblju na Fakultetu za defektologiju položio dopunsko defektološko obrazovanje.

Za ravnatelja OŠ Ivane Brlić-Mažuranić imenovan je 01.09.1995. u više mandata do odlaska u mirovinu 03.03.2017. godine.

Do imenovanja za ravnatelja aktivno se bavio slikarstvom, scenografijom, dizajnom, idejnim projektiranjem građevina i unutarnjim uređenjem objekata.

Kao slikar izlagao je na desetak samostalnih i desetak zajedničkih izložaba za što je dobio posebno priznanje 1968. godine u Velikoj Gorici te na izložbi hrvatskih pedagoga likovne kulture u Zagrebu 2003.godine. Autor je desetak izložaba drugih autora, pisanih kritika i kataloga. Kao scenograf Virovitičkog kazališta autor je 50 scenografija, desetak scenskih nastupa te redatelj predstave za djecu. Bavio se grafičkim dizajnom, uređenjem časopisa, kataloga i promidžbenih materijala. Projektirao je više desetaka građevinskih objekata od kojih i idejno rješenje školske športske dvorane IBM, a dizajnirao je  unutarnje uređenja više namjenskih objekata od kojih i restoran Dvorac Virovitica. Idejni je autor više spomen obilježja iz Domovinskog rata od kojih se ističu obilježja u Brusniku, Milanovcu i Sopju.

Nakon imenovanja za ravnatelja škole posvetio se stručnom usavršavanju, rukovodnom i stručno-pedagoškom radu u kojem se zalagao za uređenje i opremanje škole, osuvremenjivanje i unapređenje nastavnog procesa, demokratizaciju i toleranciju u nastavnom procesu i životu škole u zajednici, za zaštitu stečenih prava radnika, izgradnju nedostatnih školskih objekata i za uređenje postojećih objekata i školskog prostora.

Poticao je na obuhvatniji oblik planiranja i programiranja nastavnog gradiva što je uz kvalitetan i stručan rad učitelja unaprijedilo kvalitetu rada i uspjeh naših učenika, pa je škola, u zadnjih desetak godina bila vrlo uspješna ili najuspješnija osnovna škola u županiji u natjecanjima učenika osnovnih škola u području znanja, športa i umjetničkog stvaralaštva.

U tom su razdoblju, u suradnji s Gradom Viroviticom, roditeljima i radnicima škole bitno poboljšani uvjeti rada škole.

Posebno je razvijao suradnju roditelja i škole. 1996. godine ustrojeno je Vijeće roditelja i «Donacija roditelja“ – prikupljanje novčane pomoći roditelja u cilju poboljšanja uvjeta rada u školi. Zahvaljujući suradnji sa roditeljima i donaciji pokrenuti su mnogi uspješni projekti ili programi, kao što su; nabava računala, učila, knjiga i druge opreme,

U radu s učenicima poticao je afirmaciju i promociju uspjeha. Pokrenuti su mnogi projekti škole od kojih: izbor Naj-učenika i Naj-sportaša škole, Školski radio i đačke plesne večeri, Licencirani školski projekt zaštite učenika od trgovanja djecom predstavljen svim školama u RH i na međunarodnoj razini, te program rada sata razredne zajednice.

Prepoznat po kvaliteti rada, stručnosti, unapređenju nastavnih procesa bio je imenovan za voditelja Aktiva ravnatelja OŠ Virovitičko-podravske županije i člana Predsjedništva Hrvatske udruge ravnatelja osnovnih škola od  2000. do 2012. godine.

Umirovljen je 03.03.2017. godine s navršenih 42 godine rada u prosvjeti ostavljajući neizbrisiv trag.

prof. Zatko Tot

Zlatko Tot je rođen 19.10.1953. u Slatini. Osnovnu i srednju školu završio u Virovitici, a Fakultet za Fizičku kulturu, smjer atletika završio na Zagrebačkom sveučilištu. U Osnovnoj školi Braće Ribar -sada Ivane Brlić-Mažuranić zapošljava se 1979.godine gdje i danas radi.

prof. Zatko Tot
prof. Zatko Tot i Marino Bloudek, snimio: Antonio Jurkin

Za vrijeme svog radnog vijeka obnašao je dužnost ravnatelja u Osnovnoj školi Ivane Brlić-Mažuranić od 1991.-1995. godine. Aktivno pridonosio suradnji s osnovnom školom iz Traunreuta, kako kao ravnatelj škole, tako i kao učitelj škole.

Kroz svoj stručno-pedagoški rad ostvaruje velik broj zapaženih rezultata na županijskom i državnom nivou u kategoriji SIOŠ natjecanja. Posebno se ističu uspjesi na Krosu Sportskih novosti-prvenstvo Hrvatske učenika osnovnih i srednjih škola trčanja u prirodi, pogotovo u zadnjih šest godina kada ostvaruje 4 sveukupno prva i 2 sveukupno treća mjesta u državi.

Kroz svoj pedagoški rad često je bio mentor mladim studentima koji su dolazili na praksu, te mladim profesorima pripravnicima prilikom polaganja stručnog ispita.

U svoj trenerskoj karijeri najveći broj godina radio je u virovitičkom nogometu, nogometnim klubovima TVIN i Borac. U vremenu od 1995.-1998. radio je  kao trener u prvoligašu Mladost 127 iz Suhopolja, a samostalno kao prvi trener ekipe radio je jednu polusezonu 1998.

  1. godine s nekolicinom entuzijasta osnovao Atletski klub Virovitica koji je radio dvije godine, te uslijed nerazumijevanja sredine klub prestaje s radom.

Posljednjih desetak godina vraća se svojoj prvoj ljubavi, atletici, te među inim ostvarenjima i rezultatima uspijeva sa Marinom Bloudekom, koji je bio njegov učenik, dosegnuti vrh Europe u disciplini 800 metara, postiže pobjedu 2015. na EUYU-Europski festival mladih sportaša (Prvenstvo Europe do 16. godina). Sljedeći veliki uspjeh ostvaren 2017. na Juniorskom prvenstvu Europe u Italiji (sportaši do 20. godina) osvajanjem zlatne medalje i titule prvaka Europe na 800 metara.

Sljedeći cilj za koji se pripremaju je Juniorsko prvenstvo svijeta koje se održava Tampere, Finska srpanj 2018.

Dragutin Celić

Dragutin Celić
Dragutin Celić, snimio: Antonio Jurkin

Dragutin Celić, među prijateljima poznat pod nadimkom Crni, a među brojnim slušateljima lokalne radio stanice i kao Draga Mikeš, rođen je u mikeškoj kući u Ilićevoj ulici u Virovitici, što stariji prepoznaju i kao dio grada zvan Festung

Grad Viroviticu, Dragutin je zadužio svojim neumornim zalaganjem i prikupljanjem Mikeštine, kako kroz materijalne predmete tako i kroz nematerijalnu baštinu naših starosjedioca, te naravno domaće glazbe u kojoj neizmjerno uživa. Njegova iskrena želja za očuvanjem nekadašnjih običaja rasla je upravo kroz suradnju s Gradskim muzejom Virovitica kao aktivni muzejski suradnik. Desetak godina tako Dragutin vrlo aktivno surađuje kroz donošenje fotografija starih Virovitičana i Mikeša, raznih događanja iz Virovitice, kroz prikupljanje i darovanje raznovrsnih upotrebnih predmeta nekadašnjeg svakodnevnog života u Virovitici. Važan segment kojim je zadužio Grad Viroviticu je popularizacija lokalnog govora, naime našem Dragi Mikešu ne možemo osporiti autentičnu iskrenost i neposredan nastup prema sugrađanima. Njegov svesrdni angažman da jednom tjedno na lokalnom radiju donese priču iz skromnog života Virovitičkog trgovca, obrtnika, radnika, seljaka dovela ga je do statusa lokalne zvijezde, kojemu sugrađani prilaze i pričaju svoje dogodovštine, daruju fotografije i antikvarijate. Uvijek je voljan u svom domu ugostiti dobronamjernog putnika namjernika, kako bi mu s ponosom ispričao priču o svom kraju i pokazao omanju zbirku starih predmeta. Osim u lokalnim, gradskim događanjima Dragutin rado sudjeluje i u nacionalnim emisijama koje promiču identitet grada (Kultura na radničkoj traci: Mikešland, dokumentarna emisija, 2016.), pripravi knjiga lokalnog karaktera (Ul’cama i mostovima sjećanja, tragovima zavičaja) u kojima sudjeluje svojim aktivnim znanjem o riječima, ljudima, događanjima u Virovitici.

Dragutin Celić je neosporni „dobri duh“ Mikeštine i našega grada,  rado je viđen na ulicama grada kako pripovijeda sa svim sugrađanima, a posebno dijeli komplimente ženama. Sve nabrojano dio je njegovog nepatvorenog šarma kojim osvaja i širi duh iskrenog Mikeša, predstavnika našega grada i lokalnog identiteta.

vlč. Josip Homjak

vlč. Josip Homjak
vlč. Josip Homjak, snimio Antonio Jurkin

Josip Homjak, rođen 16. studenoga 1983. godine, rodom je iz župe Staro Petrovo Selo – kod Nove Gradiške. Završio je srednju Geodetsku školu u Slavonskom Brodu, a potom je četiri godine radio u građevinskoj firmi u Novoj Gradiški. 2006. godine upisuje Teološki fakultet i Bogoslovno sjemenište u Đakovu, a 2012 zaređen je za svećenika Požeške biskupije u Požeškoj Katedrali.

Đakonski praktikum vršio je u Požeškoj Katedrali, a odmah nakon svećeničkog ređenja imenovan je na službu biskupovog tajnika, također u Požegi. Nakon godinu dana obnašanja službe imenovan je župnim vikarom (kapelanom) u župi sv. Luke Evanđelista u Novskoj. Ovu dužnost također  obavljao je samo godinu dana, a potom sam imenovan upraviteljem župe bl. Alojzija Stepinca u Milanovcu. Polovicom mjeseca kolovoza navršit će se četiri godine njegovog djelovanja u župi bl. Alojzija Stepinca u Milanovcu.

Po dolasku u Viroviticu vlč. Josip Homjak odmah je započeo postupak legalizacije kapelice sv. Nikole Tavelića u Podgorju, uknjiženju vlasništva na kapelicu Presvetog Trojstva u Milanovcu i uređenju župne crkve. Iduće godine uređena je kapelicu u Podgorju i nabavljeno orgulje u župnu crkvu.

Prošle godine detaljno je obnovljena kapelica Presvetog Trojstva u Milanovcu, kapelica sv. Jurja u Svetom Đurađu i izrađena je projektna dokumentacija za izgradnju župne kuće i pastoralne dvorane u Milanovcu te je tako ove godine pristupljeno izgradnji pastoralne dvorane i župne kuće.

Kao upravitelj župe bl. Alojzija Stepinca u Milanovcu, vlč. Josip Homjak ističe da mu je želja, ako ostane još koju godinu u Milanovcu, dovršiti započetu gradnju i izgraditi zavjetnu kapelicu sv. Križa, srušenu u vrijeme II Svjetskog rata. 

Damir  Košić 

Damir  Košić
Damir Košić , snimio Antonio Jurkin

Dobrovoljni darivatelji krvi su nacionalno bogatstvo svake zemlje jer je krv nezamjenjivi lijek.

Damir Košić rođen je 01. 03. 1960. g.  Do sada je darivao krv 100 puta. S darivanjem krvi započeo je još za vrijeme služenja vojnog roka.

S darivanjem je nastavio i dalje jer je uvidio da čini nešto humano i nešto što pomaže bolesnim osobama, a ujedno i njega samog čini zadovoljnim i sretnijim čovjekom. Na taj način kao dobrovoljni darivatelj pokazao je svoju plemenitost, solidarnost i humanost jer jedini izvor krvi je čovjek.

Nogometni klub  Virovitica

Damir Pervan, predsjednik NK Virovitica
Damir Pervan, predsjednik NK Virovitica, snimio Antonio Jurkin

Daleke 1908.godine osnovan je nogometni klub Virovitica. Jedan je od najstarijih nogometnih klubova u Hrvatskoj. Do prvog svjetskog rata nogometaši Virovitice igraju, uz gradskog rivala Iliriju, s klubovima iz susjednih gradova.

Nakon pauze uzrokovane svjetskim ratom, klub je rad obnovio 1919. godine pod imenom  VGŠK. Svoje igralište, na kojemu se i danas igra,  klub VGŠK-a je dobio 12. kolovoza 1923.godine, kada je svečano otvoreno utakmicom sa nogometnim klubom zagrebačkim Građanskim, u to vrijeme najpopularnijim hrvatskim nogometnim klubom.

Klub je jedan od osnivača Osječkog nogometnog podsaveza. U razdoblju između dva

svjetska rata nekoliko puta je bio prvak Slavonije. Nakon drugog svjetskog rata klub je dobio ime Borac. Natječe se općinskoj, međuopćinskoj i regionalnoj ligi, a gradski rival bio mu je Drvodjelac, kasnije TVIN.

Nakon domovinskog rata vraćeno mu je staro ime VGŠK. Dolazi do fuzije s gradskim rivalom u VGŠK TVIN, a od 1996.godine mijenja ime u Nogometni klub Virovitica.

Od tada do danas natjecao se od treće županijske lige do druge hrvatske lige, što mu je bio najbolji rezultatski doseg u povijesti. Od 2012.godine klub nosi ime Županijski nogometni klub Virovitica. U svim uzrasnim kategorijama u klubu je uključeno dvjestotinjak nogometaša.

Danas se uspješno natječe u 4. nogometnoj ligi Bjelovar, Koprivnica, Virovitica.

Nogometni klub Sokol Milanovac

Miroslav Feketija
Miroslav Feketija, predsjednik NK Sokol Milanovac, snimio: Antonio Jurkin

Nogometni klub Sokol Milanovac osnovan je davne 1978. Godine pod imenom NK Milanovac i koji pod tim imenom djeluje sve do 1991. kada mijenja ime u NK Sokol Milanovac. Važno je za naglasiti da su osnivači Kluba bili gospodin Slavko Francetić iz Milanovca i gospodin Dragutin Cah iz Podgorja, koji su godinama marljivo radili i brinuli se da Klub opstane i bude prepoznatljiv na području Grada Virovitice i šire uz veliku posvećenost djeci i mladeži.

Odigravanje utakmica u samim počecima kao domaćini odigravali su na stadionu Vegeške i  SRC Rezovac sadašnjem nogometnom terenu NK Rezovca. Klub se od svog osnutka natječe se u bivšoj općinskoj pa kasnije u regionalnoj ligi Koprivnica-Đurđevac-Virovitica.

Nakon 1991.godine  NK Sokol Milanovac se uspješno natječe, prvotno u općinskoj ligi, a kasnije formiranjem županijskih nogometnih saveza natječe se u županijskim ligama, većim dijelom u I. Županijskoj ligi. Danas se klub natječe uspješno u II. Županijskoj nogometnoj ligi Zapad.

 U Nogometnom klubu Sokol Milanovac djeluju dvije mlađe kategorije i seniori što broji ukupno preko šezdesetak registriranih igrača.

Vodstvo Nogometnog kluba Sokol Milanovac zajedno sa igračima ima ambicije nastupati u I. Županijskoj nogometnoj ligi u budućnosti i osloniti se na vlastiti kadar igrača koji se već nekoliko godina priprema za seniorsku ekipu.

Kulturno umjetničko društvo Virovitica

Kulturno umjetničko društvo „Virovitica“ osnovano je 1988. godine kao Radničko kulturno umjetničko društvo „PIK Virovitica“ i od tada radi u raznim prostorima koji su bili neadekvatni za probe, za potrebe čuvanja narodnih nošnji, muzičkih instrumenata, mnogobrojnih zahvalnica i raznih poklona s gostovanja te druge dokumentacije od osnivanja Društva do danas.

KUD Virovitica
KUD Virovitica, snimio Antonio Jurkin

Danas, Kulturno umjetničko društvo Virovitica djeluje u prostorijama Centra kulture (ulazni hol ispred kino-projekcijske dvorane). Bez obzira na sve probleme i teškoće, zahvaljujući požrtvovnosti, odricanju i ljubavi prema folkloru, plesu, pjesmi i druženju, radi i danas.

Želja im je, i to već skoro tri desetljeća, da će se za virovitičke amatere uskoro riješiti primjeren prostor za njihove aktivnosti.

            Društvo je u svom 30-godišnjem postojanju i radu sakupilo 55 kompleta ženskih narodnih nošnji i 30 kompleta muških narodnih nošnji. U 2012. godini su uz pomoć sponzora Grada Virovitice i gradskih tvrtki nabavili dio narodnih nošnji Baranje. Od Ministarstva kulture 2017. godine dobili su sredstva za obnovu podravskih nošnji s naglaskom na obuću kod muške i ženske podravske nošnje. Eventualnom nabavom nošnji Splita, imali bi preko 100 kompleta nošnji (jer imaju vlastite nošnje Slavonije, Podravine, Posavine, Zagorja, Like i Baranje), pa stoga zadatak čuvanja nošnji postaje veoma značajan. Skoro sve nošnje, članice i članovi KUD-a drže kod svoje kuće i o vlastitom trošku ih održavaju. Folklorna i glazbena sekcija rade u kontinuitetu od 1988. godine. Kulturno umjetničko društvo Virovitica danas broji 30-tak članova u folklornoj sekciji i 6 članova u glazbenoj sekciji. Kontinuitet rada daje im zalog za budućnost Društva i u godinama koje slijede.

            Nastupali su na mnogim smotrama i susretima folklora diljem Hrvatske, od Slavonije, Podravine, Zagorja, Posavine, Gorskog Kotara pa sve do Dalmacije. Ljepotu hrvatskog folklora i narodnih nošnji prezentirali su i izvan granica naše domovine na mnogim nastupima u Mađarskoj, Sloveniji, Austriji, Njemačkoj i Bosni i Hercegovini. Zbog ljepote našega folklora, dobivali su pozive za nastupe i u Italiji, Francuskoj, Nizozemskoj, pa i u prekomorskim zemljama (Amerika, Australija). S obzirom na svoju kvalitetu i rad i  dobar renome pri Hrvatskoj televiziji te nastupili su u gotovo u svim TV emisijama serijala „Lijepom našom“ i „Razglednice iz Hrvatske“ te u emisiji „Kultura na radničkoj traci“ koje su se snimale u Županiji Virovitičko-podravskoj.

            Zahvaljujući upornosti i kvaliteti rada stručnih voditelja, KUD „Virovitica“ je jedan od značajnih čimbenika u kulturnom amaterizmu grada Virovitice.

Plivački klub Virovitica

Plivački klub Virovitica je osnovan 1998. godine s ciljem poticanja i razvoja plivačkog sporta u Virovitici.

Plivački klub Virovitica
Plivački klub Virovitica

Član je Sportske zajednice Grada Virovitice i Hrvatskog plivačkog saveza, koji u RH broji 38 plivačkih klubova. Trenutno klub broji 40-ak članova sa dvije djelatnosti i to obuka neplivača (škola plivanja), a drugo je razvoj plivačkih tehnika kroz redovite kondicijske i plivačke tehnike, te kroz natjecanja. Danas je to respektabilan regionalni Klub koji se redovito natječe na regionalnim natjecanjima HPS-a, ali i na natjecanjima u susjednoj Mađarskoj. Konkurencija klubu su uglavnom klubovi koji treniraju na svojim zatvorenim bazenima. No, upornim trudom i izuzetnim zalaganjem prvenstvo trenera i plivača, već dugi niz godina vrlo uspješno pariraju ostalim klubovima.

Od osnivanja Kluba treniralo se na Gradskom bazenu Virovitica, a ostatak godine se kombiniraju suhi kondicijski treninzi i plivački treninzi i to u Termalnom kupalištu Barcs, a od ove godine, Barcs je primarni teren. Vikendi su rezervirani za natjecanja, a kako su članovi Hrvatskog plivačkog saveza, prioritet su im natjecanja koja organizira HPS. Naravno, aktivno sudjelujuju u Slavonskoj ligi, mitinzima organiziranim od strane klubova u našoj regiji, kao i na natjecanjima u susjednim mađarskim gradovima koji imaju snažnu plivačku tradiciju, te redovito organiziraju respektabilna natjecanja.

Iako već duži niz godina nema državnog prvenstva za klubove, uspjesi naših plivača ne izostaju. Redovno se osvajaju medalje. Tako je prošle godine u susjednoj Mađarskoj u Harkanyu Plivački klub Virovitica zauzeo ekipno treće mjesto od deset ekipa. Dok su sjajni plivači i plivačice osvojili četrnaest medalja. I u susjednom Barcs-u naši plivači redovito se penju na postolja. Tako su sa prošlog natjecanja donijeli 23 medalje. Posebno vesele medalje s natjecanja koja organiziraju klubovi u Hrvatskoj. Bili to mitinzi ili kup natjecanja u Slavonskom Brodu, Vinkovcima ili Osijeku naši plivači redovito zauzimaju mjesto na postolju. Dok su svakako najteža natjecanja u Sisku, Regionalna prvenstva Hrvatske Regije 4 ili ligaška natjecanja klubova Regije 4, no ostvarena su mjesta među prvih deset plivača. Treba istači i svestranost plivača koji su se okušali i u triatlonu, sportu koji obuhvaća plivanje, biciklizam i trčanje te došli do drugog i trećeg mjesta na Otvorenom prvenstvu Hrvatske.

Pohvale plivačima koji su uporni, koji vole ovaj sport i ne žele odustati, te uz sve školske obaveze nađu vremena za otići u Barcs na trening. I uz sve navedeno plivački klub, bez bazena, još uvijek opstaje i ne samo to, broj djece raste iz sezone u sezonu što je produkt odličnog rada trenera, uprave kluba i roditelja koji su prepoznali kvalitetan rad svih sudionika.