U tekstu Virovitičkog lista, u kojem je prezentirana anketa ICV, unatoč vrlo opsežnim “analizama”, očito je da nedostaje nekoliko pojašnjenja. Ovi nedostaci su toliko očigledni, pa začuđuju i pojedini pisani osvrti naših analitičara u kojima se ovi nedostaci ne spominju.
Na primjer, tekst o anketi nije potpisao niti jedan novinar ili analitičar. Vjerojatno je da si takvu sramotu nitko od navedenih nije htio natovariti, jer “rezultati” ankete ukazuju na vrhunsku popularnost stranke HDZ u gradu i županiji. Kako bi uopće netko posumnjao u iskrenost ovog napisa kada su nas rezultati ove garniture učvrstili na dno tablice hrvatskih županija svrstanih po bogatstvu. I da, ipak smo predzadnji u istoj tablici po ostvarenom dohotku, što “značajno” popravlja sliku o uspješnosti ovdašnjeg HDZ-a. Zaposlenost nije iskazana u ovoj tablici, a to ćemo ostaviti vodećim ljudima HDZ-a da se sami pohvale.
Faktura od ankete ne postoji!?
Nadalje, novinarsko društvo grada Virovitice je pokušalo dobiti na uvid fakturu koju je ICV-u izdala organizacija koja je provela anketu. Uvidom u fakturu bi se razjasnila mnoga pitanja oko ove “ankete”, ali pogađate… nema fakture u knjigovodstvu ICV-a !?!
U kontekstu ovog događaja potrebno je istaknuti da se zaposlenicima Informativnog centra u skoroj budućnosti mora osigurati maksimalna neovisnost, kako u uređivačkoj politici tako i u gospodarenju ovom medijskom kućom te bi se i tako izbjegle nepotrebne avanture, poput imaginarnih anketa kao što je ova posljednja, objavljena u Virovitičkom listu.
Na kraju, bilo bi dovoljno da HDZ izađe barem s jednom dodatnom informacijom: koja od vrtićkih grupa je iscrtala njihove grafove iz ankete – tratinčice, zumbuli ili maćuhice.
Stoji u poopćenju Gradskog odbora SDP-a Virovitica.
Ne mogu vjerovati da tako kulturna sredina kao što je Virovitica, baš u vrijeme održavanja VIRKAS-a, nije u stanju prepoznati vrhunski performace apstraktnog ekspresionizma u obliku objave satiričnog uratka nazvanog “Anketa”. Ovim djelom autori otvoreno prikazuju tragikomičnu deformaciju demokratskih ideja u autističnoj provincijalnoj sredini i do kraja ogoljeno slikaju otužne pokušaje imaginarnih lokalnih moćnika da jedan demokratski proces uguše, ne po prvi put, partitokracijom i njenom najmalignijom derivacijom, kleptokracijom. Prihvaćajući nakaradnu logiku da im pobjeda donosi vlast nad gradom, županijom, (državom?) kao plijenom, ti izmaštani Naručioci prihvaćaju i pokreću borbu svim, pa i najnečasnijim sredstvima. Ovo umjetničko djelo, u svojoj snažnoj ironiji i sarkazmu gorko ismijava društvene deformacije, upozorava na činjenicu da pristupačnost visoko razvijenih tehnoloških sredstava komunikacije ne vodi nužno porastu informiranosti konzumenata tim sredstvima ponuđenih sadržaja, već naprotiv, zahtijeva viši stupanj pažnje i svojevrsnog nadzora kritičke inteligencije.
Ovo djelo dubinom svojih poruka stoji uz bok jednoj “Životinjskoj farmi” Georga Orwella, a zbunjujućim učinkom na javnost radijskoj drami “Rat svjetova” u režiji Orsona Wellesa.
S obzirom na to da troškovi postavljanja ovog djela nisu preveliki, nadam se, a i očekujem, da će “Anketa” biti prikazana i kod nas u Slatini.
Comments are closed.