U Tjednu hrvatskoga jezika 13. je ožujka u školskoj knjižnici Strukovne škole Virovitica predstavljen prvi pravi europejac u suvremenoj hrvatskoj književnosti. Književnik tako strastveno zaljubljen u Hrvatsku i njezin krajolik. Najkontroverzniji hrvatski književnik, nestašni vagabund, vječiti svadljivac i veliki učitelj: Antun Gustav Matoš.

Učenici su na javnom nastavnom satu Hrvatskoga jezika učenicima četiriju razreda održali sat povodom 100-godišnjice smrti A.G. M-a.

Matoša je utjelovio učenik Luka Blatančić koji je upoznao učenike s autobiografskim detaljima iz života.

Povjesničari književnosti učenica Sandra Rukavina kao Antun Barac i učenica Ivana Peradinović kao Miroslav Šicel istaknuli su važnost i veličinu Matoševa raznolika stvaranja. U časopisu Vienac tiskan mu je prvi književni rad novela Moć savjesti kada je imao devetnaest godina.

Dijelove iz novela Camao, Cvijet s raskršća i Lijepa Jelena, putopisa Oko Lobora te izabrane pejzažne, ljubavne, misaone sonete i domoljubne pjesme interpretirali su učenici uz pratnju učenika Domagoja Vukovića na gitari čime je istaknuta muzikalnost Matoševa pisanja ušima i za dobre uši.

Matošev portret nacrtao je učenik Petar Krešimir Bišćan koji je i tijekom sata svoje dojmove izražavao olovkom i na papiru.

Završni dio sata posvećen je posljednjim godinama Matoševa života kada su se pojavili ozbiljni znakovi neizlječive bolesti. Na samrtničkoj postelji u Bolnici sestara milosrdnica pronađen je posljednji Matošev sonet Notturno koji je uz zapaljene svijeće krasnoslovila učenica Danijela Mioković.

Za domaću su zadaću učenici ponijeli uspomenu na ovaj susret te za uspomenu dobili kartice s Matoševim mislima koje su izradili Mladi knjižničari.

Antun Gustav Matoš umro je 17. ožujka 1914. godine. Prije stotinu godina.