Portal Net.hr objavio je detalje zamolnice koju je tužiteljstvo Bosne i Hercegovine uputilo Republici Hrvatskoj za preuzimanjem kaznenog progona protiv 14 hrvatskih visokih časnika zbog sumnje da su počinili ratni zločin u operaciji Bljesak. Dokument iz kojeg su vidljivi detalji optužbi protiv hrvatskih generala Net.hr pribavio je uz pomoć bosansko-hercegovačkog portala Istraga.

Riječ je o prijavi koju je još 2007. podnio Centar javne bezbjednosti Banja Luka, a na osnovu nje Tužiteljstvo BiH traži da se pokrene kazneni postupak protiv hrvatskih časnika. Portali donose i “popis” koji izgleda ovako: Miljevac PavaoMareković MarijanMarkač MladenDžanko LukaAgotić ImraRomić RenatoBasarac IvanStipetić PetarVrbanac VinkoDomazet-Lošo DavorVerkaz ŽeljkoRudolf LoknerGavrić Vlado, te izvjesni Gašljević, zapovjednik topništva pri izvođenju akcije Bljesak, javlja portal Telegram.hr

Što im se stavlja na teret?

Sumnja se da su oni, evidentno kao čelni ljudi operacije Bljesak, odgovorni i za prekomjerno granatiranje šireg područja Bosanske Gradiške. Tada su, stoji dalje u zamolnici, ubijeni: Tadić Marija, rođena 15.09.1940., Perić Ljubica, rođena 06.05.1921. godine, Ratković Danijel, rođen 01.11.1977. godine, Aćimović Vidosav, rođen 16.07.1943. godine, Gojić Nemanja, rođen 08.12.1984. godine, Račić Nikolina, rođena 09.04.1978. godine, Kutić Mladen, rođen 1912. godine i Kutić Darinka, rođena 1918. godine, te ranjeni: Tadić BiljanaDesančić Nada, rođena 15.06.1943. godine. Kovačević Mile, rođen 11.03.1946. godine, Gojić GordanaPopović Bogdan, rođen 26.10.1960. godine, Hoskić Sava i Galić Mira.

Tužiteljstvo dalje piše da se procesuiranje ovih 14 zapovjednika traži “zbog postojanja osnova sumnje da su kršeći pravila međunarodnog prava suprotno odredbama Ženevske konvencije o zaštiti građanskih lica za vrijeme rata iz 1949. godine i odredbama Dopunskog protokola iz Ženevske konvencije od 12. avgusta 1949. godine o zaštiti žrtava međunarodnih oružanih sukoba (Protokol I)član 76.stav 1.”.

Mora li RH udovoljiti zahtjevu?

Inače, pravna pomoć od Republike Hrvatske traži se na temelju Sporazum između Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske o pravnoj pomoći u građanskim i kaznenim stvarima koji je potpisan 26. veljače 1996. godine u Splitu.

Na osnovu njega država moliteljica, u ovom slučaju BiH, ‘privremeno prekida mjere u vezi s gonjenjem za krivično djelo navedeno u molbi’. Drugim riječima dok hrvatske vlasti ne odluče hoće li udovoljiti zamolnici i same provesti istragu sumnji u ratni zločin, bosansko-hercegovačko pravosuđe neće provoditi dalje istragu.

Hrvatsko pravosuđe može pak zaključiti da neće udovoljiti zamolnici ili pak prihvatiti ju i provesti istragu. Kada bi tom istragom bilo utvrđeno da ratni zločin nije počinjen ovaj slučaj mogao bi se konačno zatvoriti, jer BiH, prema načelu ‘ne bis in idem’, ne bi mogla voditi postupak za nešto o čemu je već pravomoćno odlučeno u Hrvatskoj.