Spor internet

Druga polovica 19-og stoljeća je vrijeme intenzivne izgradnje željezničke infrastrukture. Vjerujem kako nam je to svima poznato, naročito iz filmova o američkom Divljem zapadu. Kod nas su Mađari u isto vrijeme krenuli izgradnju pruga donoseći prosperitet svim područjima kroz koja je pruga prošla. To je vidljivo i po nazivima mjesta koja su naseljavana nakon izgradnje pruge: Daruvar, Bjelovar koji u nazivu sadrže mađarski korijen város (grad). Danas Republika Hrvatska ima pružnu mrežu od gotovo 3 tisuće km.

Sredina 20-og stoljeća je period intenzivne izgradnje cestovne infrastrukture. U RH je 1945. bilo 461 km asfaltiranih cesta, a danas imamo izgrađeno gotovo 30.000 km cestovne mreže u Republici Hrvatskoj.
Kraj 20-og stoljeća je period intenzivne izgradnje telekomunikacijske infrastrukture. Ovdje je važno istaknuti kako u Republici Hrvatskoj imamo ukupno gotovo 4,7 miliona mobilnih i 1,4 miliona aktivnih fiksnih priključaka.

No, sve o čemu smo do sada pisali je infrastruktura prošlih stoljeća. Izgrađena je, treba je održavati i po potrebi dograđivati. No, ono što je definitivno infrastruktura ovog, 21-og stoljeća je širokopojasna telekomunikacijska infrastruktura, odnosno infrastruktura za ultra brzi pristup Internetu.

Važno je istaknuti da u RH ima oko 1 milion fiksnih Internet priključaka, a u mobilnoj mreži praktički svi korisnici imaju mogućnost pristupa Internetu, dakle njih ukupno 4,7 miliona.

Slijedeće je pitanje kojom brzinom je moguće pristupati Internetu i tek sada dolazimo do ključnog problema. Naime, Europska je komisija propisala Digitalnu agentu za Europu 2020. U njoj kažu da sve članice EU trebaju do 2020 godine osigurati minimalnu brzinu od 30 Mbps za sve. Isto tako, obveza je osigurati brzinu od bar 100 Mbps za barem 50% kućanstava. Navedenih 30 Mbps je moguće ostvariti postojećim bakrenim vodovima, no udaljenost od „centrale“ do korisnika mora biti znatno manja nego je sada. Treba ugraditi dodatne uređaje kako bi se ta udaljenost skratila na oko 2 km. Nadalje, za brzinu od 100 Mbps treba izgraditi optičke mreže do bar 50% stanova, kuća, objekata. Riječ je o velikoj investiciji koju ne mogu u potpunosti financirati operateri (HT, VIP, Optima, H1,…).

Stoga je predviđeno nekoliko modela financiranja, a regionalna samouprava (županije) odnosno lokalna samouprava (gradovi, općine) u svakom od modela trebaju pokrenuti priču. Trebaju pokrenuti projekte izgradnje telekomunikacijskih mreža nove generacije. Za navedene projekte su predviđena i sredstva iz EU fondova, „samo“ ih treba kvalitetno „povući“.

Po gustoći širokopojasnih priključaka Virovitičko-podravska županija prva! Ali odostraga!

U ovom je trenutku Virovitičko-podravska županija na zadnjem mjestu u RH po gustoći širokopojasnih priključaka. Imamo oko 14 Internet priključaka na 100 stanovnika. Najrazvijeniji Grad Zagreb ima preko 30 priključaka na 100 stanovnika. Naravno, izuzetno mali broj svih tih priključaka zadovoljava uvjete Digitalne agende za Europu 2020. Uglavnom se radi o priključcima brzine do 4 Mbps, koje treba nadograditi na brzinu od bar 30, odnosno 100 Mbps.

Na stranicama HAKOM-a je vidljivo da su neke županije pokrenule projekte izgradnje telekomunikacijskih mreža nove generacije. Susjedne Bjelovarsko-bilogorska, Koprivničko-križevačka, kao i Međimurska, Zadarska i Dubrovačko-neretvanska. Nažalost, Virovitičko-podravska županija to nije prepoznala kao važan projekt. No, u projekt se uključio grad Virovitica sa susjednim općinama Gradina, Lukač, Pitomača, Suhopolje i Špišić Bukovica. Uključio se i grad Slatina sa općinama Čađavica, Mikleuš, Nova Bukovica, Sopje i Voćin. U realizaciji ovog vrijednog projekta je najdalje dogurao grad Orahovica. Doduše, Orahovica nije obuhvatila susjedne općine Čačinci, Crnac i Zdenci, tako da će nam ta najistočnija područja Županije i dalje ostati nerazvijena, ako se hitno ne uključe u ovaj „brzi vlak“.

Kako ne treba posebno naglašavati važnost ultra brzog Interneta. On nam ne omogućuje samo razbibrigu i zabavu. On omogućuje izuzetno velik iskorak u odgoju i obrazovanju. Suvremena će odgojno obrazovne institucije od vrtića, do srednje škole biti nezamislive bez uporabe pomagala baziranih na ICT-u. Nadalje, sve vrste industrije su nezamislive bez brzog Interneta. Praktički, svaka vrsta djelatnosti ne može funkcionirati bez brzog Interneta. Svi uređaji trebaju biti priključeni na Internet. Ne sutra. Pričamo o današnjem vremenu.

U devetnaestom stoljeću je željeznica značila prosperitet za područje u koje je došla. Značajan iskorak u prošlom stoljeću ostvaruju područja sa izgrađenom cestovnom infrastrukturom. Dobar primjer je Zadar koji je u zadnji trenutak uhvatio priključak na autocestu. Danas i sutra će izuzetno bitno imati priključak na ultra brzi Internet. Sredine bez ultra brzog Interneta će dodatno zaostajati.

Ukratko: zadatak je lokalne i regionalne samouprave (županija, gradova i općina) je prvenstveno izgradnja infrastrukture koja stanovništvu i poduzetnicima osigurava komfor. Jedna od najbitnijih infrastruktura u devetnaestom stoljeću je bila željeznica. U prošlom stoljeću je cestovna infrastruktura bila pokretač razvoja. Danas je infrastruktura ultra brzog Interneta ono što garantira razvoj lokalne zajednice. Sredina bez ultra brzog Interneta sasvim sigurno je osuđena na trajno zaostajanje. Stoga moramo prednjačiti u infrastrukturnim projektima ultra brzog Interneta iako nam možda pružna i cestovna infrastruktura nije na zavidnom nivou. Sredina bez savršene pruge ili ceste se može normalno razvijati. Sredina bez ultra brzog Interneta nema razvoja. To je sigurno!

Darko Lešković