Malom slavonskom mjestu Orahovica tepaju kako je perjanica turizma Virovitičko-podravske županije. Tako je većinom zbog Orahovačkog jezera, no ako dođete primarno zbog toga, nikako nemojte otići, a da ne pogledate sve ostale znamenitosti kojih u ovom malom slavonskom gradu ne manjka.No počnimo otpočetka.

U jezeru se okupa po sezoni i do 250 000 ljudi, dok ih dnevno zna biti i 11 000. Privlači Slavonce ali i strance. U samoj blizini jezera, na vrhu brda, nalazi se Ružica grad, druga orahovačka atrakcija.

Zaista se isplati popeti na vrh brda kako bi se u potpunosti doživio Ružica grad. Dočekat će vas jedan od najočuvanijih srednjovjekovnih gradova u Hrvatskoj, ovaj oblik dobio je krajem 14. i početkom 15. stoljeća, dok je krajem 17. izgubio svoju funkciju, te je zauvijek napušten.

‘Artefakti s Ružice grada nalaze se u gradskom muzeju i pogledom na te artekate vidi se da je Ružica grad bila raskošan i bogat grad’, kaže turistički vodič Vladimir Grgić. Prvi put se spominje u 13. stoljeću kad i grad Orahovica. A u tih sedam stoljeća narod je ispleo mnoge legende o postanku i nestanku grada. ‘U ono vrijeme kada je Hrvatska izgubila rat s Turcima, mlada kneginja Ružica ostala je bez muškog dijela obitelji i odlučila je sazvati viteški turnir, pobjednik tog turnira postao bi njezinim suprugom’, priča nam Vladimir.

Vitez koji je pobijedio bio je sam franački knez. Ona, želeći sačuvati kraljevstvo u rukama svog naroda, popne se na najvišu kulu Ružica garda, te se baci. A na tom mjestu narasle su ružu. U spomen na hrabru kneginju grad se zove Ružica grad.

Tu legendu oživljavaju svake godine vitezovi Ružica grada. A eksponati iz novije povijesti razasuti su po Orahovici. U prvom redu tu je vodenica koja je spomen na prošlost kada je ovo bio vodenički kraj, te lokomotiva Ćiro, jedinstvena u Europi.

‘Interesantna, znakovita je po tome što ima pogon na šest kotača, ni jedna lokomotiva nema pogon na šest kotača, navodno ima jedna u sjevernoj Americi’, priča nam Vladimir o Ćiri.

Godine 1906. željeznica je došla u Orahovicu, no zanimljivo je kako danas više ne prolazi ovim gradom. To ne sprječava rijeke ljudi da dođu u ovaj grad pogotovo za vrijeme brojnih manifestacija, orahovačkog proljeća, koncerata od kojih je napoznatiji ‘Feragosta jam’.

Orahovčani kažu kako su ipak povezani sa svima, pa čak i s Crnim morem i to svojom rijekom Vučicom.

Rijetko tko u Europi se može pohvaliti kakvoćom zraka kakvu ima ovaj grad, zbog toga je tu bilo i smješteno lječilište.

‘Zbog geografskog položaja ovdje je bilo smješteno zračno lječilište u koje su se pogotovo djeca dolazila liječiti od plućnih bolesti i na oporavak’, kaže Goran Latković, stručni suradnik u gradskom društvu Crvenog križa Osijek.

Kvaliteta zraka je takva u prvom redu zbog zelenila kojeg u Orahovici ne nedostaje pa mu i pridodaju epitet grada parkova. Na kraju posjeta red je došao na pravu gozbu. Samo za nabrojati sve specijalitete trebao bi jedan prilog, no evo ukratko.

‘Danas smo vam priredili slavonski običajni meni, hladnu platu, slavonski točak, to su sva jela našeg podneblja, kulen, domaći kravlji sir’, govori nam Dražen Šafar, predsjednik Udruge kuhara grada Orahovice. Zatim krem juha od luka, sarma s divljači, bijeli žganci, tjestenina s kupusom. Pa gulaš od divljači sa žgancima, fiš paprikaš, šaran na rašljama, buncek, zapečeni grah i naravno kolači.

‘Sva ova jela koja imamo ovdje su tradicionalna jela, jela koje su radile naše majke i bake, pokupili smo stare recepture i pokušavamo ih oplemeniti suvremenom gastronomijom, pokušavamo to što više ubaciti u današnje restorane’, kaže gospodin Šafar.

A sumnjamo da itko može ostati ravnodušan kada vidi ove slavonske delicije.

Nakon jela krenuli smo u orahovački podrum kako bismo probali sortu kojom se Orahovčani ponose, njihov svojevrsni brend – Silvanac zeleni. ‘To je specifična sorta u vinogradu a zatim i u podrumu, teško je dovesti do vrhunskog vina, ali umješnošću vinograda i podrumara dostižemo te rezultate. Karakteristike su voćne arome, vino koje mora ići mlado na tržište, njegujemo da imamo jedan mali ostatak šećera s kojima smo prepoznatljivi na tržištu’, kaže enologinja Zrinka Vinković- Jergović.

I vino ima bolji okus ako ga probate u podrumu izgrađenom krajem 19. stoljeća, ukopanom u brdo Albus. Time i završavamo posjet ovom slavonskom gradu koji se svojom prirodom, poviješću i gastronomijom nametnuo kao jedno od slavonskih turističkih središta.